tag:blogger.com,1999:blog-10917530499560876052024-03-05T11:24:48.112-05:00ПРАВО СЛОВОПраво Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.comBlogger93125tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-11403841907496310612014-09-02T09:37:00.000-04:002014-09-02T09:37:37.692-04:00Духовна Терапија<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbxvryu-ZMP2U1hk4_aZlkYAMxGfl3IQK_8BvOHfDtaFsxl1tpYMw343QF4Hv2bpaL87FZQNeRtoin1PvvEY1Bo2A1xOGkT0UQEXR_QInKori-9v0QHa5f7rF20XuGCy212K_cCc-u8Pqa/s1600/krstmali.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbxvryu-ZMP2U1hk4_aZlkYAMxGfl3IQK_8BvOHfDtaFsxl1tpYMw343QF4Hv2bpaL87FZQNeRtoin1PvvEY1Bo2A1xOGkT0UQEXR_QInKori-9v0QHa5f7rF20XuGCy212K_cCc-u8Pqa/s1600/krstmali.jpg" /></a></div>
<br />
<br />
Посетите наш нови блог <a href="http://duhovnaterapija.wordpress.com/" target="_blank">ДУХОВНА ТЕРАПИЈА</a><br />
<br />
<span lang="">Ми нисмо добри сами по
себи, али то опет не значи да смо лоши. Више се чини да смо збуњени,
несигурни и препуни страха. Зато је смисао овог блога да са људима добре
воље подели искуство древне православне духовности кроз призму
позитивне</span><span style="font-size: small;"><span lang=""> психологије</span></span> <span style="font-size: small;"><span lang="">и њеног тумачења </span></span><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">емоционално-душевног живота.</span></span>
<br />
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="">
<span style="font-size: small;">Иако
је утицај наслеђа и васпитања на формирање људског карактера неоспоран,
он није нужно детерминисан. Људски карактер је динамичко својство
човека и процесно је усмерен ка трансформацији и самотрансцеденцији. А
тај стваралачки процес самопознања и изграђивања своје личности
незамислив је без препознавања својих погрешака, мана и промашаја.</span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="">
<span style="font-size: small;">Како
се охрабрити када посрћемо? Како да останемо део свеобимне Божије
хармоније у свим нашим лутањима и странпутицама? Како се проналазе вера,
нада и љубав? Зашто ме ближњи не воле? Како поднети душевну бол? Да ли
је смрт наш највећи непријатељ?</span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western">
<span style="font-size: small;"><span lang="">Одговори
на ова и слична питања требало би да нам помогну да се не саображавамо
времену и околностима у којима живимо, већ да обновљењем свога ума,
искуством познамо шта је то савршена воља Божија </span></span><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(Рим. 12,2). </span></span><span style="font-size: small;"><span lang="">То је превасходни циљ овог блога.</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western">
Огњена Лазић</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-71112097344622264092014-07-04T15:41:00.000-04:002014-07-04T15:41:00.206-04:00О љубави и страху<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNEyYIRQwoQ0y5BT0Cwd0i4QF9-L3_BhvUdrhtdrxn8QbWSCf_wkydTMnucTMc8K2QNuKoYum7SHn2ndKMTyd1OgBRw1_X_VCT5yj_csiEyP_wm-F3tp52W3XRCqqRD6D-8hyphenhypheny-LonXOfY/s1600/strah.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNEyYIRQwoQ0y5BT0Cwd0i4QF9-L3_BhvUdrhtdrxn8QbWSCf_wkydTMnucTMc8K2QNuKoYum7SHn2ndKMTyd1OgBRw1_X_VCT5yj_csiEyP_wm-F3tp52W3XRCqqRD6D-8hyphenhypheny-LonXOfY/s1600/strah.jpg" height="290" width="320" /></a></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">Сваки
дубоко верујући хришћанин зна и осећа
да је </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">Бог
љубав</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">
(Јн. 3,16)</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">.
Он нас увек једнако воли. И воли нас
такве какви смо. Његова љубав је
непромењива. Ми смо ти који подлежемо
променама. Бог никако не жели да патимо,
али пошто ми без патње не можемо да
схватимо логику божанске Љубави, онда
патња због наше огреховљености и нашег
удаљавања од Бога дође као васпитна
мера. </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">Демони
су бића која се хране људским страхом
и они нас </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;">„</span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">воле</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;">“</span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">
страхом, а Бог нас воли љубављу.</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western">
<span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang=""> </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">Када
човека обузме тешко стање безнађа,
бесмисла, крајње таме, </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">паралишућег
страха, тескобе или немира</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
то је знак да се удаљио од Бога. </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">Неопходно
је</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
искрено и детаљно преиспитати себе како
и зашто је до тога дошло: можда </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">смо</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
се превише уздали у себе, у неке своје
замисли и планове, можда </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">смо</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
изгубили скромност, очекујући од себе
и других превише; можда </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">нисмо</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
задовољни „хлебом насушним“</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">
(Мт. 6,11)</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
за који се молимо сваки дан... </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">Ш</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">та
год да је у питању, једини пут је покајање,
смирење, пост и молитва. Не рационалисање,
и логичко ислеђивање себе које на крају
</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">доведе</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
човека дотле да почне да хули, већ искрени
и смирени вапај: „Боже милостив буди
мени грешном!“</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">
- да </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">измоли</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">мо</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
опроштај и да стекнемо </span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">„</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">мир
који превазилази сваки ум</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">“</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="sr">
(Фил. 4,7)</span></span></span><span style="color: black;"><span style="font-size: medium;"><span lang="">.</span></span></span></div>
<div align="RIGHT" class="western">
<br /><br />
</div>
<br />
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-73083404228698896572014-06-08T07:35:00.001-04:002014-06-08T07:35:14.593-04:00Благословен јеси Господе!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjerGbK1RF0iF15g0tAiF0D9E3bk6_cs-LKpjLZMGd9Vz31vH097kcjIiIYiwWErUjADBjpHtFrxMkEovt_-A51rO4p0sN0B_g3SheXaNBwZMMNkAF6Q4QI28wlPoSLdh2mavq9Sddy_1_Q/s1600/duhovi.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjerGbK1RF0iF15g0tAiF0D9E3bk6_cs-LKpjLZMGd9Vz31vH097kcjIiIYiwWErUjADBjpHtFrxMkEovt_-A51rO4p0sN0B_g3SheXaNBwZMMNkAF6Q4QI28wlPoSLdh2mavq9Sddy_1_Q/s1600/duhovi.jpg" height="320" width="257" /></a></div>
<div align="CENTER" class="western" lang="" style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="CENTER" class="western" lang="" style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="" style="margin-bottom: 0cm;">
Дан
Пресвете тројице је празник у част
силаска Духа Светог на апостоле. Празник
посвећен Светој Тројици подсећа нас на
то да у нама хришћанима обитава Дух
Свети, Који нас је обновио у тајни
крштења, подаривши нам тада нови живот
и силу да живот проживимо свето и
праведно. Дакле, празник Духова није
само сећање на историјски догађај
силаска Духа Светог, већ се празновањем
и у нама обнавља благодат Духа Светог
и Његова сила коју смо примили кроз
свете Тајне, а од које смо се удаљили
због наших слабости и склоности ка
греху. На тај начин, овај празник у
читавом нашем бићу оживљава све што
знамо о Богу и изнова нас утврђује у
вери.</div>
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="" style="margin-bottom: 0cm;">
<br />
</div>
<div class="western" lang="" style="margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<i>Брзу
и поуздану утеху дај слугама твојим,
Исусе, када духови наши клону. Немој се
растати од душа наших у невољама, немој
се удаљити од мисли наших у неприликама,
него нас увек претеци. Приближи нам се,
приближи, Ти који си свуда. Као што си
свагда и са својим апостолима био, тако
се милостиви, сједнини и са онима који
Тебе желе, да сједињени с Тобом појемо
и славом славимо Твог пресветог Духа.
</i><span style="font-style: normal;">(Икос)</span></div>
<br /></div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-67241271009885805642014-04-14T09:20:00.000-04:002014-04-14T09:20:28.618-04:00Мирис орхидеје<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOpvDbVthSo2HpBA128gOGPp8q4T0sZVj6zh1xIlZZEc4DqymhQcNQYuXu-8JRtV0fDlJ01gSBTFbhnc5Ac0ydF3uJyVtDeQ1sc43ZWyhYg1thwSYRZANEJzqGI4eOjL62pTpHSSC9dJcE/s1600/orchidea_562661_94752.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOpvDbVthSo2HpBA128gOGPp8q4T0sZVj6zh1xIlZZEc4DqymhQcNQYuXu-8JRtV0fDlJ01gSBTFbhnc5Ac0ydF3uJyVtDeQ1sc43ZWyhYg1thwSYRZANEJzqGI4eOjL62pTpHSSC9dJcE/s1600/orchidea_562661_94752.jpg" height="244" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Колико је снаге потребно да будући у
говнима убедиш себе да не смрдиш, да је
све под контролом и да баш треба да седиш
у тим говнима, да им разматраш стуктуру,
боју... сваког појединачно. Ако случајно
хоћеш да повраћаш од смрада, чемера и
јада; и тај нагон апослутно мораш да
исконтролишеш, по могућству да убедиш
себе да само слабићи, недозрели, блазирани,
ама олош белосветски повраћа од смрада.
<i>Прави</i> људи само филозофирају о
смраду, а и када га осете, праве се да се
то управо шири мирис орхидеје. </div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-56922161513563505752014-04-08T09:32:00.000-04:002014-04-08T09:32:12.787-04:00КУЧКА<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCRLdrvrdacr-FDrtUxsf9ERzeqkpziJ9_0b_c5MttwpuwZcDVpZnOB01rUkZFB81KWZXknDe8cKiAVoCOaisgQvrKe7YljYgf1JwoENO3JI2-W3VS46MO0mZ-f7gyIAoe7FykZ8HV8VGj/s1600/dogic.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCRLdrvrdacr-FDrtUxsf9ERzeqkpziJ9_0b_c5MttwpuwZcDVpZnOB01rUkZFB81KWZXknDe8cKiAVoCOaisgQvrKe7YljYgf1JwoENO3JI2-W3VS46MO0mZ-f7gyIAoe7FykZ8HV8VGj/s1600/dogic.jpg" height="238" width="320" /></a></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="zxx" style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" lang="zxx" style="margin-bottom: 0cm;">
Јуче када смо стигле кући, она се склупчала
на својој фотељи, а ја сам села преко
пута ње. Мислим да је била замишљена,
јер се питала шта смерам. Мени је у глави
само да јој олакшам муке. Како сам то
помислила, начулила је уши и високо
подигла њушку. “Ти да ми скраћујеш
муке?”, чула сам да ме пита. “Зар не знаш
да је највећа мука да се одвојим од
тебе?” настављала је продорно да ме
гледа и криви главу. “Али Срећице, они
чак предлажу да те дам да те успавају!
Кажу да ћеш за месец дана трпети велике
болове,” отирала сам сузе, а она је
скочила са своје фотеље и гурнула ми
њушку у крило. “Они кажу?! Па ко су они?
Господари живота и смрти? Па, Мајо не
буди смешна, као да не знаш да си ти мени
све – и живот и смрт. А када дође време
растанка, Боже мој... Стиснућемо зубе и
поздравити се”, весело је махала репом
и пропињала се да њушком додирне мој
образ.</div>
<br /></div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-76701770472509992842014-03-23T08:55:00.000-04:002014-03-23T08:55:03.250-04:00Милош Црњански - савремена тумачења<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/qQGUqmRXBkM?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<br /></div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-66227636267335282062014-03-02T07:47:00.000-05:002014-03-02T07:47:24.723-05:00ОПРАШТАЊЕ - Сиропусна недеља<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7k_DhNORGe_-HzJVvZJnVRLywRf8tafAJP5VGmldtCI4sQeXgmb3kA2AwdSaXdPpzKwfdgAYgqGHgpKKjyG4ykWmGSJ92RWmTEzNTi6bkgDkNt-XhuYbrrivkkdG2pc3ci3hCG5hKLzkk/s1600/03.+Smeman+05.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7k_DhNORGe_-HzJVvZJnVRLywRf8tafAJP5VGmldtCI4sQeXgmb3kA2AwdSaXdPpzKwfdgAYgqGHgpKKjyG4ykWmGSJ92RWmTEzNTi6bkgDkNt-XhuYbrrivkkdG2pc3ci3hCG5hKLzkk/s1600/03.+Smeman+05.jpg" height="254" width="320" /></a></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
</div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">И, ево, стигли
смо до последњих дана пред Пост. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Већ
за време сиропусне недеље, која претходи
„Недељи праштања", издвојена су два
дана </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">-</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
среда и петак као потпуно „посни".
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Божанска
литургија се не служи, а цео редослед и
тип богослужења има великопосни карактер.
На вечерњу у среду, поздрављамо Пост са
дивном химном:</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Посно пролеће
је дошло! цвет покајања;</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Очистимо
се браћо од свих зала вапијући дародавцу
Светлости,</span></span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Слава Ти,
Човекољупче"!</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Онда у сиропусну
недељу Црква прославља све људе који
су „просветљени постом": треба да
следимо свете, који су нам узори и водичи
кроз тешки подвиг поста и покајања. У
напору који намеравамо да отпочнемо,
нисмо сами:</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Прославимо
сабор светих отаца: Антонија Великог,
Евтимија Великог и све њима сличне, који
су прошли кроз живот као кроз рај
сладости..."</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Имамо помоћнике
и примере:</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">О
свети оци, славимо ваше примере, Ви сте
нас заиста научили да ходимо правом
стазом; Благословени сте, јер сте </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">угодили</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
Христ</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">у</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">..."</span></span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Најзад долази
последњи дан, који се обично зове „Недеља
праштања", али треба напоменути још
један литургички назив: „Истеривање
Адама из рајског блаженства". Ово име
обухвата целокупну припрему за Велики
пост. До сада смо сазнали да је човек
створен за рај, за богопознање и заједницу
са Богом. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Грех
је човека лишио тог благословеног
живота, а његов живот на земљи је
изгнанство. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Христос,
Спаситељ света, отвара врата раја свакоме
ко Га следи, а Црква, дочаравајући лепоту
Царства Божијег, помаже да наш живот
буде поклоничко путовање у небеску
домовину. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">На
почетку Поста, ми смо као Адам:</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">„Адам
је био истеран из раја због јела па
седећи испред њега ридаше, уздишући
говораше умилним гласом: тешко мени што
настрадах ја несрећник! </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Преступих
једину заповест Господњу и лиших се
свих блага. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Најсветији
рају, био си ради мен</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">е</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
засађен</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
а ради Еве си затворен</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">.
М</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">оли
оног који те је створио и мене саздао,
да се испуним твојим цвећем. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Тада
му Спаситељ одговори: не желим да моје
створење пропадне; желим да се спасе и
дође до познања истине, јер нећу отерати
онога који ми долази..."</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Велики пост је
ослобођење од нашег робовања греху,
ослобођење од тамнице „овога света".
</span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Штиво
из Јеванђеља у ову последњу недељу
поставља услове за то ослобођење. Први
је услов </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"><b>пост</b></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
који се састоји у одбијању да прихватимо
жеље и подстицаје наше пале природе као
нешто нормално и у напору да се ослободимо
од диктатуре тела и материје над духом.
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ипак,
да би био делотворан, наш пост не сме да
буде фарисејско, спољашње истицање. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Ми
не треба да се показујемо људима како
постимо</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
него Оцу нашему, који је „у тајности".
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Други
услов је </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><b>праштање</b></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">.
„Ако опростите људима њихове преступе,
ваш Небески Отац ће и вама опростити".
Тријумф греха, главни знак његове
превласти над светом, јесте деоба,
опозиција, издвајање, мржња. Стога, први
пробој кроз ову тврђаву греха јесте
опраштање: повратак јединству,
солидарности, љубави. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Опростити
значи ставити између себе и свога
„непријатеља", блажено праштање
самога Бога. Опростити значи одбацити
безнадежно међусобно „умртвљавање"
људских односа и препуштање Христу да
их Он реши. Опраштање је „пробијање"
Царства Божијег у овај грешни и пали
свет.</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
(...)</span></span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Почнимо
радосно време поста припремивши се за
духовне подвиге. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Очистимо
душу, очистимо тело. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Уздржавајмо
се како од хране тако и од свих страсти,
наслађујући се врлинама духа да би се,
усавршавајући се у њима са љубављу, сви
удостојили да у духовној радости видимо
најчасније страдање Христа Бога и Свето
Васкрсење". (...)</span></span></span></div>
<div class="western" lang="ru-RU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ојађен сам.</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Немој
да од свога слуге окренеш лице</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">.
Ч</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">уј
глас мољења мога.</span></span></span></div>
<div class="western" lang="ru-RU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ојађен сам.
Немој да од свога слуге окренеш лице."</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Треба
послушати јединствену мелодију овог
стиха - крик који одједном испуњава
Цркву: „... јер сам ојађен" - и схватити
овај почетни моменат поста: тајанствену
помешаност безнађа и наде, таме и
светлости. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Сада
су све припреме завршене. Стојимо пред
Богом, пред славом и лепотом Његовог
</span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">Ц</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">арства.
Свесни смо да му припадамо, да немамо
другог дома, друге радости, другог циља.
Такође схватамо да смо из њега истерани
у таму и тугу греха, да смо „ојађени".
Покајање је изнад свега другог очајнички
позив за божанском помоћи.</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(...)
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Први
пут се чита молитва светог Јефрема и њу
прате велики поклони. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">На
крају службе сви верници приступају
свештенику и узајамно једно од другог
моле опроштај. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(...)</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
Предстоји нам да лутамо 40 дана по пустињи
Великог поста. Али на крају сија светлост
Васкрса, светлост Царства Божијег.</span></span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
</span></span></span></div>
<div class="western" lang="sr-YU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Протојереј
Александар Шмеман</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ПРИПРЕМА
ЗА </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">ВЕЛИКИ</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
ПОСТ</span></span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-57741471555980333352014-02-22T08:58:00.001-05:002014-02-22T08:58:39.600-05:00 СТРАШНИ СУД - Месопусна недеља<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT4SaVytywQwlbMJrSY7HgyL9wSxZFAmINYUY658AOP1kRgSI00_Fc0dOSS-HXMHbbzeVEZaUgKbRurMj3O0fx_3aAzEy_17hdH6VOhw1wxxncAKvBUTMC3Q53I5vp_J3x0adU1qgQDoW7/s1600/03.+Smeman+04.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT4SaVytywQwlbMJrSY7HgyL9wSxZFAmINYUY658AOP1kRgSI00_Fc0dOSS-HXMHbbzeVEZaUgKbRurMj3O0fx_3aAzEy_17hdH6VOhw1wxxncAKvBUTMC3Q53I5vp_J3x0adU1qgQDoW7/s1600/03.+Smeman+04.jpg" height="177" width="320" /></a></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"><br /></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"></span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Следећа
се недеља зове „Месопусна" јер је за
време недеље која јој следи, Црква
прописала ограничени пост </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">-</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
уздржавање од меса. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Овај
пропис треба разумети у светлу онога
што је већ речено о значењу припреме.
Црква сада почиње да нас „прилагођава"
великом напору који нас очекује за седам
следећих дана. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Постепено
нас уводи у тај напор</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
знајући нашу непостојаност, предвиђајући
нашу духовну слабост.</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Уочи тога дана
(Месопусна субота) Црква нас позива на
молитвено сећање свих оних који су
„уснули у нади на васкрсење и на живот
вечни". Ово је заиста велики дан
молитве за умрле чланове Цркве. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Да
бисмо разумели значење ове везе Великог
поста и молитве за умрле, потребно је
да имамо на уму чињеницу да је </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">х</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ришћанство
религија љубави. Христос није оставио
својим ученицима неко учење о индивидуалном
спасењу</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
већ нову заповест „да љубе један другог",
па је додао: „По овоме ће сви познати
да сте моји ученици ако љубите један
другог". Љубав представља основ и
суштину живота Цркве</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
(..</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">.</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">)</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
Грех је увек одсуство љубави, а самим
тим одвајање, изолованост, рат свих
против свих. Нови живот, који нам је дао
Христос и пренела нам Црква, јесте, пре
свега, живот помирења, „скупљање у једно
оних који су били </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">раштркани",
успостављање љубави коју је нарушио
грех. Али како да и отпочнемо наш повратак
Богу и наше помирење са Њим ако у себе
саме не повратимо ону јединствену нову
заповест љубави? Мољење за мртве је
суштински израз Цркве као љубави. Молимо
Бога да се сети оних којих се и ми сећамо,
а сећамо их се зато што их волимо. Молећи
се за њих ми их сусрећемо у Христу, Који
је Љубав, и Који, зато што је Љубав,
превазилази смрт која представља крајњу
победу одвојености и недостатка љубави.
У Христу нема разлике између живих и
мртвих јер су у Њему сви живи. Он је
Живот, а тај Живот је светлост човекова.
Љубећи Христа, љубимо све оне који су у
Њему; љубећи оне који су у Њему, ми љубимо
Христа. Ово је закон Цркве и очигледан
разлог њених молитава за мртве. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Наша
љубав у Христу одржава их живим јер их
држи „у Христу", и како безнадежно
нису у праву они западни хришћани који
молитву за мртве или своде на јуридичко
учење о „заслугама" и „надокнадама"
или је просто одбацују као бескорисну.
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(...)</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Љубав</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">је
основна тема „Месопусне недеље". На
овај дан из Еванђеља се чита Христова
парабола о Страшном суду. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Кад
Христос дође да нам суди шта ће бити
мерило Његовог суда? </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">У
п</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">ричи</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
се одговара: </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"><b>Љубав
</b></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU"><b>-</b></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"><b>
и то конкретна и лична љубав према
људском бићу, сваком људском бићу, које,
по Божијој вољи, сусретнем у свом животу,
а не само хуманитарна брига за апстрактну
правду и за анонимног „сиромаха".</b></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
Ова разлика је веома важна пошто данас
све више и више хришћана настоје да
идентификују хришћанску љубав са
политичком, економском и социјалном
бригом и старањем. Другим речима, они
се окрећу од јединствене Личности и
њене јединствене личне судбине, према
некаквим анонимним категоријама „класа",
„раса" итд. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Није
реч о томе да је ово старање погрешно.
</span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Очигледно
је да су хришћани позвани да се у границама
својих максималних могућности и знања
на свом животном путу, у својим обавезама
као грађани, пословни људи брину, за
праведно, једнако и хуманије друштво.
Сигурно је да све ово потиче из хришћанства
и може бити инспирисано хришћанском
љубављу. Али хришћанска љубав, као таква,
другачија је, и та разлика треба да се
разуме и одржи - ако Црква треба да сачува
своју јединствену мисију, а не да постане
некаква „социјална агенција", нешто
што она дефинитивно није. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(...)</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
</span></span></span></div>
<div class="western" lang="sr-YU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Протојереј
Александар Шмеман</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ПРИПРЕМА
ЗА </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">ВЕЛИКИ</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
ПОСТ</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-33402888218820994632014-02-15T08:19:00.002-05:002014-02-15T08:19:33.958-05:00ПОВРАТАК ИЗ ИЗГНАНСТВА <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCYFBjGZ3d7LHZZYeMrtsb-_-2SBGW9pU6si6nOgFU9gPK1mMiunxUSjJVSQkyQCcJ0_kM-0-kqHxWBMcXK0VJk-XzLEs8BjpJLX7sdQFR1TC8rXJj8ZC49Okw-7_cSC9m__7TWJbE0evr/s1600/03.+Smeman+03.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCYFBjGZ3d7LHZZYeMrtsb-_-2SBGW9pU6si6nOgFU9gPK1mMiunxUSjJVSQkyQCcJ0_kM-0-kqHxWBMcXK0VJk-XzLEs8BjpJLX7sdQFR1TC8rXJj8ZC49Okw-7_cSC9m__7TWJbE0evr/s1600/03.+Smeman+03.jpg" height="237" width="320" /></a></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"> </span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">У
трећој недељи припреме за пост, слушамо
причу о Блудном сину. Прича, заједно са
химнама које се певају тог дана, открива
нам време покајања као човеков повратак
из изгнанства. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Блудни
син, говори нам се, отишао је у далеку
земљу и тамо потрошио све што је имао.
Далека земља! Јединствена дефиниција
наших људских услова које морамо преузети
и прихватити као своје, када почињемо
да се приближавамо Богу. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Човек
који никада није имао тај доживљај, па
макар на један трен, није никад осетио
да је прогнан од Бога и од стварног
живота, никада неће разумети шта је то
хришћанство. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">А
онај који је савршено „код куће" у
овоме свету и његовом животу, кога никад
није мучила носталгична жеља за једном
другом реалношћу, неће разумети шта је
то покајање.</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Често се покајање
идентификује са хладним и „објективним"
набрајањем грехова и преступа, као акт
„признавања кривице" у правном спору.
Исповедање и разрешење се посматрају
као да су јуридичке природе. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Нешто
суштинско се превиђа </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">-</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
без чега ни исповест ни разрешење немају
ни значаја ни силе. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ово
„нешто" је осећање отуђења од Бога,
од радости општења са Њим, од стварног
живота онаквог каквог га је Бог створио
и нама даровао. Стварно, лако је исповедати
да нисмо постили у прописане дане, да
смо пропуштали молитве и били неуздрживи
у љутњи. Ипак, различита је ствар <b>ако
сам одједном појмио да сам упрљао и
изгубио духовну лепоту, да сам веома
далеко од свог стварног дома, свог
реалног живота, и да је у самој бити мога
битисања безнадежно нешто драгоцено
чисто и дивно. Ово и само ово је покајање</b>,
па је оно, стога, и дубока жеља за
повратком, враћањем, поновним проналаском
изгубљеног дома. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Од
Бога сам примио изванредно богатство:
пре свега живот и могућност да у њему
уживам, да га испуним смислом, љубављу
и знањем; затим</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">,</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
у крштењу примили смо нови живот самога
Христа, дар Светога Духа, мир и радост
вечитог Царства Божијег. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Примио
сам Божије знање и у Њему знање свега
другог и силу да постанем син Божији. И
све сам ово изгубио и стално губим не
само кроз „грехове" и „преступе"
већ у греху који превазилази сваки други
грех: одступању од Бога у својој љубави,
дајући предност „далекој земљи" у
односу на предивни очев дом.</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Али ту је Црква
да ме подсети на оно што сам напустио и
изгубио. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Како
ме она подсећа, тако се и ја сећам:
„Неправедно сам одлутао од Твоје очинске
славе", каже се у </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">к</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ондаку
на овај дан, „и расипао са грешницима
богатство које си ми дао. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Стога,
упућујем Теби, о свемилостиви Оче, свој
блудни крик: Згреших против Тебе, прими
ме као покајника и учини да будем као
један од Твојих унајмљених слугу..."</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">И док се сећам,
проналазим у себи жељу за повратком,
снагу да се вратим... </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">„Вратићу
се милостивом Оцу, вичући у сузама: прими
ме као једног од Твојих слугу..."</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
(...)</span></span></span></div>
<div style="text-align: right;">
</div>
<div class="western" lang="sr-YU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Протојереј
Александар Шмеман</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ПРИПРЕМА
ЗА </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">ВЕЛИКИ</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
ПОСТ</span></span></span></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-52163922578203472862014-02-14T08:26:00.000-05:002014-02-14T08:27:34.134-05:00Смисао<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijwe7lGrdxmotirhtKfpMsr6CxOgFI-17hGI26WmsRMCo9GR6OjNy_BN13i1qzfjNpB4dBPVnaR307_cJOYkNHr0AJLZAS3vtuCUEbM4hulxq5qfxbmiiVCtWDUXKGFxgKRe3LGZMDmZeu/s1600/smisao.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijwe7lGrdxmotirhtKfpMsr6CxOgFI-17hGI26WmsRMCo9GR6OjNy_BN13i1qzfjNpB4dBPVnaR307_cJOYkNHr0AJLZAS3vtuCUEbM4hulxq5qfxbmiiVCtWDUXKGFxgKRe3LGZMDmZeu/s1600/smisao.jpg" height="295" width="320" /></a></div>
<br /></div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-90034054738054163642014-02-13T15:31:00.000-05:002014-02-13T15:32:08.329-05:00 СМИРЕЊЕ - Недеља о митару и фарисеју<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
</div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"></span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"></span></span></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgSEnVhNbNciZoFxIr73l7YZ5QfLrfKtnI1nC2REjsUbizccZk1tGUZ-9JyeDjRU610kAtJQHerTrrkSueeMKa8tLkTEg_BQdxL7bzUA-3Smjky71A5zZrLOW9YqqeuppTEi9kpQuKxYMSo/s1600/03.+Smeman+06.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPPTs2U6hyRZMfvjIUW0JfHlKRgk7_ItPYMqNEJ-gcf-fA3zraTy5T_dCTkCHuHLykMtBLatWU351X-pfJT9Wd4qKupK_dH6jGWC1JPxXNMkHbZqwx0ivpf7oNuiofe0rfbh-Pstj6_vqJ/s1600/03.+Smeman+02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPPTs2U6hyRZMfvjIUW0JfHlKRgk7_ItPYMqNEJ-gcf-fA3zraTy5T_dCTkCHuHLykMtBLatWU351X-pfJT9Wd4qKupK_dH6jGWC1JPxXNMkHbZqwx0ivpf7oNuiofe0rfbh-Pstj6_vqJ/s1600/03.+Smeman+02.jpg" height="320" width="234" /></a></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
</div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ова седмица што се полако ближи крају је „Недеља о митару и фарисеју".
</span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">(...)
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">У
одељку из Еванђеља које се чита, спомиње
се човек који је увек задовољан собом
јер сматра да извршава све захтеве своје
вере. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Он
је самоуверен и горд, а у ствари он
фалсификује значење религије. Он је
своди на вршење спољашње форме, а своју
побожност мери количином новца који
прилаже храму. А што се тиче цариника,
он је био понизан, и његова смиреност
нашла је оправдање пред Богом. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><b>Ако
се данас неки морални квалитет готово
потпуно омаловажава онда је то смиреност.</b></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">
Култура у којој живимо, усађује у нас
осећање гордости, самохвале и величања
и властите праведности. Она је изграђена
на претпоставци да човек може сам постићи
све, па чак и Бога представља као некога
који стално „награђаује" човека за
његова достигнућа и добра дела. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">На
понизност </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">-</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
личну или заједничку, етничку или
националну, гледа се као на слабост, као
на нешто од чега се не постаје прави
човек. Чак и наше</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">црквене
заједнице. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Зар
и оне нису прожете истим духом фарисеја?
</span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Зар
не желимо и ми да сваки наш прилог, свако
„добро дело", све што чинимо „за
Цркву" буде признато, похваљено и
објављено? (...)</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Великопосно
време почиње захтевом, молитвом за
смирење, која је почетак истинитог
покајања. </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">А
покајање, изнад свега другог, јесте
повратак ка првобитном реду ствари,
успостављање праве визије. </span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">Оно
је, стога, укорењено у смирењу, а смирење
- божанско и дивно - његов</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">
</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">је
плод и крај. „Избегнимо високоумни
говор фарисеја", каже се у </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">к</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ондаку
на тај дан, „и научимо се величанствености
из митаревих смирених речи..."</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Ми смо на вратима
покајања и на најсвечанијем моменту
васкршњег бденија; после васкрсења и
јављања Христа пошто смо „видели
васкрсење", певамо по први пут тропаре
који ће нас пратити кроз цео Велики
пост:</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
„<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Отвори ми
двери покајања, јер дух се мој рано
подиже ка Твоме светоме храму, носећи
телесни храм сав опогањен: но, као
милостив очисти Твојом милосрдном
милошћу".</span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">
</span></span></div>
<div class="western" lang="sr-YU" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;">Протојереј
Александар Шмеман</span></span></div>
<div class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm; text-align: right;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">ПРИПРЕМА
ЗА </span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="sr-YU">ВЕЛИКИ</span></span></span><span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU">
ПОСТ</span></span></span></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div align="JUSTIFY" class="western" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Arial, sans-serif;"><span style="font-size: small;"><span lang="ru-RU"></span></span></span></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-75552733821721004512014-01-27T08:43:00.002-05:002014-01-27T08:43:19.696-05:00Kako jesti?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNp9EXdD-idzDSmWZ_RK-6fvnJYygG5bH3wjMtY2alNt41U1Fu4yNGmd8WMP5dtoqBzg_yf0eYBQYhuyZaETT6-Rvh2zFtKlWQPsX5DTjFPD-PLq4TgD02sbQajKpSvtFJPAa49C1s5STP/s1600/fagito.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNp9EXdD-idzDSmWZ_RK-6fvnJYygG5bH3wjMtY2alNt41U1Fu4yNGmd8WMP5dtoqBzg_yf0eYBQYhuyZaETT6-Rvh2zFtKlWQPsX5DTjFPD-PLq4TgD02sbQajKpSvtFJPAa49C1s5STP/s1600/fagito.jpg" height="240" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Hrana i zdravlje u našoj su zemlji sve samo ne jednostavni. Često se
divim složenosti raznih planova za skidanje kilograma. Iako autori
svoje planove uvijek reklamiraju kao lake za primjenu, u stvarnosti to
nikada ne bude lako. Sljedbenici tih dijeta moraju brojati kalorije,
bodove, porcije i hranjive tvari, ili jesti određene količine određenih
namirnica prema točnim matematičkim omjerima. Postoje sprave koje
treba koristiti, dodaci prehrani koje treba uzimati i radni listovi
koje treba ispunjavati. Nije čudo što ih malo tko uspijeva slijediti. <br />
Jelo bi trebalo biti ugodno i bezbrižno iskustvo i ne bi se trebalo
oslanjati na uskraćivanje. Neophodno je zadržati jednostavnost želimo li
uživati u našoj hrani. Jedno od veselijih otkrića iz gomile
prehrambenih istraživanja na koja sam naišao jest da su <b>kvalitetna hrana i dobro zdravlje jednostavni</b>.
Biologija odnosa hrane i zdravlja izvanredno je kompleksna, ali poruka
je i dalje jednostavna. Preporuke iz objavljene literature toliko su
jednostavne da ih mogu iznijeti u jednoj rečenici: jedite cjelovite,
biljne namirnice, uz minimalnu potrošnju rafiniranih namirnica, dodatne
soli i dodatnih masti. <br />
DODACI PREHRANI<br />
Poželjno je svakodnevno uzimanje dodataka s vitaminom B, i
možda vitaminom D za ljude koji provode većinu vremena u zatvorenom
prostoru i/ili žive u sjevernim podnebljima. Što se tiče vitamina D, ne
bi trebalo prelaziti preporučenu dnevnu dozu (PvDA). To je to. To je
ono za što je znanost o prehrani utvrdila da je u skladu s otimalnim
zdravljem i najnižom učestalošću bolesti srca, raka, pretilosti i
mnogih drugih zapadnih bolesti.<br />
TREBA LI POTPUNO IZBACITI MESO?<br />
Rezultati Kineske studije pokazuju da što je postotak
životinjskih namirnica u prehrani niži, veća je korist za zdravlje -
čak i kad se taj postotak smanji s 10% na 0% kalorija. Stoga nije
nerazumno pretpostaviti da je optimalan postotak životinjskih proizvoda
nula, barem za one koji imaju predispozicije za degenerativne bolesti.
<br />
Međutim, to nije apsolutno dokazano. Svakako je točno da
se većina koristi za zdravlje ostvaruje pri vrlo niskim razinama
životinjskih namirnica, ali većim od nule. <b>Moj je savjet da pokušate izbaciti sve proizvode životinjskog podrijetla iz vaše prehrane</b>, <b>ali da ne budete time opsjednuti</b>.
Ako ukusna juha od povrća sadrži pileći temeljac, ili ako velika
štruca integralnog pšeničnog kruha sadrži malu količinu jaja, ne
brinite. Te su količine, najvjerojatnije, nutritivno nevažne. Što je
još važnije, mogućnost da budete opušteni kad se radi o vrlo malim
količinama životinjskih namirnica primjenu ovog načina prehrane čini
mnogo lakšom, posebno kada jedete izvan kuće ili kupujete već gotovu
hranu.<br />
Iako preporučujem da se ne brinete zbog malih količina životinjskih proizvoda u vašoj prehrani, <b>to ne znači da predlažem da namjerno nastojite uključiti male količine mesa u svoju svakodnevnu prehranu</b>. <b>Moja je preporuka da nastojite izbjegavati sve proizvode životinjskog podrijetla.</b><br />
Postoje tri izvrsna razloga da idete do kraja. Kao prvo,
pridržavanje ovakve prehrane zahtijeva radikalnu promjenu u vašem
stavu o hrani. Teže je učiniti to napola. Ako računate na proizvode
životinjskog podrijetla jest ćete ih i gotovo sigurno ćete jesti više
nego što biste trebali. Kao drugo, osjećat ćele se prikraćeni. Umjesto
da na svoje nove prehrambene navike gledate kao na mogućnost da jedele
koje god biljne namirnice želite, imat ćete osjećaj da se morate
ograničavati, što dugoročno otežava ostanak na takvoj prehrani. Da je
vaš prijatelj bio pušač cijeli svoj život i pitao vas za savjet, biste
li mu rekli da smanji na samo dvije cigarete dnevno ili biste mu rekli
da potpuno prestane pušiti?<br />
Na taj način želim vam reći da <b>umjerenost, čak i uz najbolje namjere, ponekad otežava</b><br />
<b>postizanje uspjeha.</b><br />
MOŽETE LI VI TO?<br />
Morate pokušati. Zadajte si jedan mjesec. Jeli ste
cheeseburgere cijeli svoj život; mjesec dana bez njih neće vas ubiti.
Jedan mjesec nije dovoljno vremena da od toga imate bilo kakve
dugoročne koristi, ali je dovoljno da otkrijete četiri stvari:<br />
1. U prehrani biljnim namirnicama postoje izvrsna jela
koja inače vjerojatno nikada ne biste otkrili. Možda nećete jesti sve
što biste htjeli (želja za mesom može potrajati duže od jednog
mjeseca), ali iskušat ćete mnogo odličnih, slasnih jela.<br />
2. To nije tako strašno. Neki se ljudi naviknu na takvu
prehranu vrlo brzo i zavole je. Mnogima su potrebni mjeseci da se
potpuno prilagode. Ali gotovo svi otkriju da je daleko lakše nego što
su mislili.<br />
3. Osjećat ćete se bolje. Čak i nakon samo jednog mjeseca
većina ljudi osjećat će se bolje, a vjerojatno i izgubiti koji
kilogram. Pokušajte napraviti krvne pretrage prije i poslije.
Najvjerojatnije ćete primijetiti značajno poboljšanje čak i u tom
kratkom razdoblju.<br />
4. Što je najvažnije, otkrit ćete da je to moguće. Možda
će vam se nova prehrana svidjeti, možda neće, ali u najmanju ruku iz
svog jednomjesečnog pokusa izaći ćete sa spoznajom da je moguće. Možete
to učiniti ako tako odlučite. Sve zdravstvene koristi o kojima govori
ova knjiga nisu samo za tibetanske redovnike i fanatične Spartance. I
vi se njima možete okoristiti. Izbor je na vama.<br />
Prvi mjesec može biti težak, ali nakon toga postaje
mnogo lakše. A mnogima postaje i velik užitak. Znam da je teško u to
povjerovati dok sami ne doživite, ali <b>ukusi se mijenjaju kad ste na biljnoj prehrani</b>.
Ne samo što izgubite želju za mesom nego počnete otkrivati nove okuse u
mnogim jelima, okuse koji su bili otupljeni dok ste se hranili
pretežno životinjskim namirnicama.<br />
PRELAZAK<br />
Prihvatite li moj prijedlog da isprobate biljnu prehranu
na jedan mjesec vjerojatno ćete se suočiti s pet glavnih izazova:<br />
• Prvih tjedan dana, dok se vaš probavili sustav prilagodava, mogao bi vas mučiti <b>uznemireni želudac</b>. To je prirodno, zbog toga se ne treba brinuti i obično ne traje dugo.<br />
• Morat ćete tome <b>posvetiti nešto vremena</b>.
Ne žalite zbog tog vremena – bolesti srca i rak također oduzimaju
vrijeme. Drugim riječima, trebat ćete naučiti neke nove recepte, biti
spremni isprobati nova jela, otkriti nove restorane. Morat ćete obratiti
pozornost na vaše ukuse i pronaći jela u kojima zaista uživate. U tome
je ključ.<br />
• Morat ćete se psihološki prilagoditi. Bez obzira koliko
tanjur bio pun, mnogi od nas naučeni su misliti da bez mesa to nije
pravi obrok, posebno za ručkom. <b>Morat ćete pobijediti tu predrasudu</b>.<br />
• Možda nećete moći odlaziti u iste restorane u koje ste
ranije odlazili, a i ako budete mogli, sigurno nećete moći naručivati
ista jela. To zahtijeva određenu prilagodbu.<br />
• Vaši prijatelji, obitelj i kolege <b>možda vam neće pružati podršku</b>.
Iz različitih razloga ljudi će se osjetiti ugroženi time što ste sada
vegetarijanac ili vegan. Možda je to zato što, duboko u sebi, znaju da
njihova prehrana nije baš zdrava i smatraju prijetećim to što je netko
drugi u stanju odreći se nezdravih prehrambenih navika dok oni to ne
mogu.<br />
Također bih vam želio dati <b>nekoliko savjeta za vaš prvi mjesec</b>:<br />
• Dugoročno gledano, <b>prehrana biljnim namirnicama jeftinija je od prehrane životinjskim namirnicama</b>, ali dok učite možda ćete trošiti nešto više novca isprobavajući stvari. Učinite tako. Isplati se.<br />
• Hranite se dobro. Ako jedete vani, isprobajte razne
restorane kako biste otkrili neka izvrsna veganska jela. Etno restorani
često nude ne samo najveći izbor jela od biljnih namirnica nego i
jedinstvene okuse koji su izvrsni. Otkrijte čega sve ima.<br />
• jedite dovoljno, jedan od vaših zdravstvenih ciljeva
mogao bi biti gubitak kilograma. To je u redu, a hraneći se biljnim
namirnicama gotovo je sigurno da ćete ih izgubiti. Ali nemojte se
susprezati - što god radili, nemojte gladovati.<br />
• jedite raznovrsno. Miješanje je dobro i kako biste
dobili sve potrebne hranjive tvari i kako biste održali zanimanja za
takvu prehranu.<br />
Poenta je u tome da se možete hraniti biljnim namirnicama s
velikim užitkom i zadovoljstvom. Sam prijelaz na takvu prehranu,
međutim, predstavlja izazov. Postoje psihološke barijere i one
praktične. Potrebno je uložiti vrijeme i trud. Možda nećete imati
podršku vaših prijatelja i obitelji. Ali koristi su ništa manje nego
čudesne. I zadivit će vas koliko to postaje lako jednom kad steknete
nove navike.<br />
<b>Prihvatite jednomjesečni izazov. </b><br />
<div align="right">
<b>Kolin Kembel</b><br />
<b><i>Kineska studija</i></b></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-43455935053415869762014-01-27T08:43:00.000-05:002014-01-27T08:43:04.664-05:00Zeleni čaj - prednosti i mane<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-IgCzjm5fbXYQzwiDrtrRv6NdPtWGswW4-fpIx-tLa94RF-lpIe1qT1KiJgW-DRKzlJj5rYIeXW1UIfUvDIw5Q4Or8ThGW-XIe-ZdcN5dUcXYoufKJpIgzSEyoDPZCTbHPk2DOM8_EF5Q/s1600/caj.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-IgCzjm5fbXYQzwiDrtrRv6NdPtWGswW4-fpIx-tLa94RF-lpIe1qT1KiJgW-DRKzlJj5rYIeXW1UIfUvDIw5Q4Or8ThGW-XIe-ZdcN5dUcXYoufKJpIgzSEyoDPZCTbHPk2DOM8_EF5Q/s1600/caj.jpg" height="213" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
O pojedinačnim
učincima čajeva do sada je mnogo napisano, ali mi još uvek ni iz
daleka ne znamo sve o stvarnim lekovitim potencijalima njihovih
ekstrakata.<br />
Premda posedujemo puno saznanja o narodima koji isključivo piju čaj,
danas znamo da neke oblasti Japana gde se uzgaja zeleni čaj, imaju
znatno manju smrtnost od raka. Od svih čajeva izgleda najviše lekovitih
efekata poseduje upravo zeleni čaj.<br />
Japanski običaj pijenja čaja nije izvorni; došao je iz drevne Kine oko
800 godine nove ere! Zapravo sve je počelo kretanjem budističkih
sveštenika, koji su se nakon učenja u Kini vratili na službu u Japan.
Već tada je, a to se vidi na osnovu zapisa i slika, vladalo uverenje da
je čaj “medicinski” tj. zdravi napitak. Za vreme ere Kamakure
(1191-1333) sveštenik Eisai je napisao knjigu pod naslovom “Održavanje
zdravlja pijenjem čaja”.<br />
<b>Može li čaj “izgladneti” opake ćelije raka?</b><br />
Odavno je poznato da slobodni radikali spolja i iznutra
vrlo nepovoljno deluju oštečujući ćelije tkiva i organa, dovodeći do
degenerativnih oboljenja i raznih oblika raka. Zbog toga se kao
standardno sredstvo za prevenciju preporučuju jaki antioksidansi
(E-vitamin, C-vitamin, beta karoten).<br />
Tek nedavno je utvrđeno da su polifenoli iz nekih biljaka
još jači antioksidansi, a zeleni čaj je došao na glas kao napitak koji
ima po jedinici za konzumiranje (šoljica) najveću količinu polifenola
(300-400 mg) naravno pod uslovom da je čaj dovolijno gusto pripremljen,
ili stručnije rečeno, ako ima suve materije od 8-12%. Tako se
relativno jednostavno i brzo, došlo do vrlo zanimljivog otkrića da
narodi koji piju mnogo zelenog čaja imaju najmanju stopu smrtnosti od
nekih oblika raka i drugih savremenih oboljenja.<br />
Izgleda da neka od komponenti iz zelenog čaja nakon duže
upotrebe blokira delovanje enzima urokinaze, koji otapajući protein iz
živih ćelija pomaže da se na njihovo mesto nasele ćelije raka i razvije
mehanizam za njihovu prehranu. Famozna komponenta nazvana je u naučnim
krugovima epigalokatehin galat (ECGC), a o tome je pisao i poznati
časopis “Nature”.<br />
Zapravo, ako se prekine proces prehrane ćelija raka, one
se osuđuju na tiho umiranje od gladi. Otkriću je pomoglo kompjutersko
modeliranje sintetskog sredstva za blokiranje urokinaze. Epigalokatehin
galat se uspešno može izolovati iz zelenog čaja i u laboratorijskim
uslovima on pokazuje svoje dejstvo u blokiranju urokinaze. Ostaje mnogo
toga da se uradi pre nego što se otkriće i praktično iskoristi, ali
nedvosmislena činjenica jeste da je zeleni čaj vrlo zdrav napitak.<br />
<br />
Uz pomenuto, ispitivanjem ekstrakta polifenola dobivenih
iz listova biljke zelenog čaja pokazalo se da smanjuje nivo lipida,
triglicerida i holesterola u krvi, a time i opasnost od bolesti krvnog
sistema i arteroskleroze. Zeleni listovi čaja bogati su i fluorinom
koji sprečava štetno dejstvo bakterija karijesa u usnoj šupljini. Čaj
sadrži i minerale važne za čovekovo zdravlje poput kalijuma, bakra,
gvožđa i mangana. Sadrži malo teo-filina i teobromina. Odavno je
poznato da deluje i diuretski, pomaže protiv celulita jer ogranicava
apsorpciju masnoće i podstiče površinsku cirkulaciju. Zaceljuje rane,
ekstrakt čaja koristi se za negu kože, usne šupljine, izraslina na
koži, protiv peruti u kosi, kod opekotina kao i za lečenje akni.<br />
Ukusni napitak može se piti u bilo koje doba dana i večeri jer tein znatno blaže stimulise mozak nego kofein.<br />
<b>Antivirusno delovanje zelenog čaja</b><br />
Premda se nagađalo da zeleni čaj ima relativno snažno
antivirusno delovanje, teško je bilo to i dokazati. Pomogli su japanski
stručnjaci koji su prvi upozorili na zanimljiva iskustva iz uzgoja
duvana, koji je jako osjetljiv na tzv. virus mozaične bolesti. Ako se
listovi duvana preliju eksudatom zelenog čaja (koncentrisan ektrakt)
oni su definitivno zaštićeni od pojave ove bolesti. Prof dr Shimamura
je utvrdio aktivne supstance iz zelenog čaja, a to su katehin i njegov
oksidovani oblik teaflavin.<br />
Sprovedeni su eksperimenti na dobrovoljcima, koji su
pokazali da se svakodnevnim grgljanjem jakih rastvora zelenog čaja može
prevenirati “instaliranje” virusa gripa u grlu u kritično prolećno
vreme.<br />
<b>Osvežavajuće delovanje – nezamenjivo!</b><br />
Dobri poznavaoci zelenog čaja kažu da nijedan napitak a
još manje njihova mešavina, ne može tako dobro osvežiti telo kao što to
može jaki zeleni čaj. Sadržaj kofeina je po pravilu veći nego u kafi, a
kad se kombinuje sa katehinom, učinak je nezamenjiv!<br />
Miris tog napitka nežne zelene boje i kiselkastog ukusa
podstiče pozitivne misli, krepi celo telo, umiruje, opušta i procišćava
organizam.<br />
Nesumnjivo da takav napitak otklanja pospanost i
prisiljava čoveka na aktivnost te podiže nivo raspoloženja. Pitanje
doziranja čaja je isto kao kod kafe; svako ima drugačiji “aršin” ali je
isto tako sigurno da ne valja preterivati. Opšte prihvatljiv princip
je 2-3 šoljice dnevno, premda ima delova sveta gde se koristi i
dvostruka doza. Samo posebno osetljive osobe mogu imati nesanice
ako zeleni čaj piju naveče odnosno u jako koncentrisanom obliku.<br />
Osvežavajuće delovanje zelenog čaja prosečno je duže od
onoga na koji smo navikli kod kafe, što se takođe pripisuje kombinovanom
delovanju aktivnih supstanci. Iz toga se može naslutiti da je za neke
profesije (piloti, vozači) bolje koristiti čaj nego kafu. Ova činjenica
se svakako već i komercijalno koristi; umesto da se pije topli čaj za
osveženje, uzimaju se tablete zelenog čaja!<br />
I tako eto; od “čarobne” formulacije do otkrića stvarnog
lekovitog delovanja, prošli su vekovi. Svako ko podcenjuje delovanje
čajeva, a posebno zelenog – vara se!<br />
<br />
<b> Zeleni čaj može ublažiti štetna dejstva pušenja cigareta</b><br />
Postoje dva različita istraživanja, jedno iz Pekinga u
Kini, a drugo iz Indijanapolisa u severnoj Americi, koja se bave
uticajem zelenog čaja na oksidativni stres, poremećaj ravnoteže u
antioksidacionom stanju ćelije, koji se javlja usled toksina iz
cigareta prilikom pušenja.<br />
Ovi poremećaji antioksidacionih mehanizama mogu da
prouzrokuju ili da učestvuju u razvoju nekih bolesti, od kojih je jedna
i tumor.<br />
Istraživači tvrde da kada pušači dnevno piju zeleni čaj, i
to u količini od više šoljica, njihovi organizmi trpe 40-50% manje
oštećenja prouzrokovanih oksidacionim stresom.<br />
Ovo smanjuje rizik pojave tumora, emfizema, srčanih i
drugih bolesti. Zeleni čaj može prevenirati rak usne šupljine.<br />
<b>Zeleni čaj i reumatoidni artritis</b><br />
Medicinski istrađivači iz sa Univerziteta iz Klivlenda su u
aprilu 1999 godine publikovali studiju, u kojoj se govori da upotreba 4
ili više šolja zelenog čaja dnevno može da spreči pojavu reumatoidnog
artritisa i da ublaži tu bolest kod onih koji od nje već pate.<br />
Studija je sprovedena na miševima sa indukovanim
artritisom sličnom onom koji se razvija kod ljudi. Miševi koji su
dobijali zalani čaj, razvijali su artritis u manjem procentu od miševa
koji su dobijali običnu vodu. Takođe, oni miševi koji su
dobijali zeleni čaj a ipak razvijali reumatoidni artritis, razvijali su
ga u mnogo slabijoj formi.<br />
Zaključeno je da antioksidansi prisutni u telenom čaju ne
poseduju samo anti-kancerogena svojstva već i anti-inflamatorna
dejstva. Reumatoidni artritis je inflamatorno (zapaljenjsko) oboljenje
koje izaziva bolove, oticanje, ukočenost i ispade funkcija zglobova.
Supstance iz zelenog čaja mogu prevenirati ili umanjiti ove simptome.<br />
<b>Prevencija raka zelenim čajem?</b><br />
Najzanimljivija je studija japanskih istraživača sa
Saitama Instituta za istraživanje raka koja se odnosi na odlaganje
i/ili usporavanje kancerogeneze uz pomoć zelenog čaja. Studija pokazuje
da se rane faze raka dojke sporije razvijaju kod žena koje imaju
istoriju redovnog konzumiranja zelenog čaja. Kao rezultat, stopa
remisije kod ovih žena je snižena i postoji duži period bez bolesti.<br />
Pošto je za epigalokatehin galat (EGCG), katehinu
pronađenom jedino u zelenom čaju, dokazano da ubija kancerogene ćelije u
kulturi bez nanošenja štete okolnom zdravom tkivu, zeleni čaj bi mogao
biti koristan ne samo u prevenciji raka već i u tretmanu i prevenciji
drugih bolesti.<br />
<div align="justify">
<b>Priprema zelenog čaja</b><br />
Prilikom pripreme savršene šoljice zelenog čaja treba imati na umu nekoliko važnih stvari:<br />
<i>Kvalitet vode<br />
</i>Dobar kvalitet vode je od esencijalnog značaja za dobru šolju
čaja. Generalno gledano, gradska voda jednostavno nije dovoljno dobra.<br />
Iako je u Srbiji voda bakteriološki ispravna, uglavnom je previše tvrda za pravljenje čaja.<br />
Stoga je bolje koristiti flaširanu vodu ili vodu dobijenu iz specijalnih filtera za vodu.<br />
<i>Temperatura vode<br />
</i>Ovo je kritično!<br />
Sa temperaturom vode se najčešće prave greške. Ako je voda
previše vruća odnosno provrela, vaš čaj će postati gorak i izgubiće
najveći deo svojih lekovitih svojstava!<br />
Zeleni čaj treba pripremati sa temperaturom vode između 75
i 80 stepeni po Celzijusu. Pošto voda vri na 100 stepeni, treba je ili
ohladiti dodavanjem malo sveže hladne vode ili prekinuti zagrevanje
kada je vrenje blizu (pojavljuju se sitni mehurići koji sa dna posude
kreću ka površini)<br />
Provrelu vodu možete hladiti i preručivanjem iz jedne posude u drugu ili jednostavno sačekati minut ili dva..<br />
Najbolje je u početku koristiti termometar i vežbati dok
se ne ovlada tehnikom i stekne dobar osećaj kada je postignuta prava
temperatura vode.<br />
Zagrejte posudu (čajnik) u kojoj ćete pomešati čaj sa
vodom. U tako zagrejanu posudu stavite čaj da stoji nekoliko minuta.<br />
Ovaj proces priprema čaj za njegovo mešanje sa vodom. Pomirišite aromu koju čaj ispušta u vreme pripremanja.<br />
<br />
Još jedan kritičan element u procesu pripremanja zelenog
čaja je vreme koje ćete ga držati u vodi!Dva do tri minuta je sve što
je potrebno. Duže držanje čaja u vodi proizvešće prejak i gorak ukus.
Takođe je jako važno ne mešati i ne mućkati čaj dok stoji u vodi jer će
u suprotnom čaj biti mutan a to će uticati na ukus.<br />
Ostavite čaju prostora da se proširi tj. nabubri<br />
Zeleni čaj je kompaktan i u vodi se širi te mu za to treba
prostora. Čaj je zbog toga najbolje spremati u kineskim ili japanskim
čajnicima koji su dizajnirani sa ovom činjenicom na umu. Takođe, ovi
čajnici su napravljeni od pečene gline što je najbolja okolina za
pripremu dobrog čaja.<br />
Kada sipate čaj u šolju videćete sićušne trunke čaja koje
plivaju svuda po njemu i koje se na kraju istalože na dnu. To je
normalna pojava.Ispijte i to.<br />
Na kraju, pre prvog gutljaja osmotrite boju čaja,
pomirišite karakterističnu aromu. Sa vremenom i iskustvom, naučićete da
razlikujete dobar od manje dobrog čaja, samo po njegovom mirisu.<br />
Uživajte!<br />
<br />
Izvor: <b>Topvita</b></div>
<div style="clear: both;">
</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-72560385466043577272014-01-25T07:28:00.004-05:002014-01-25T07:28:49.733-05:00ПРЕПОДОБНИ АНТОНИЈЕ РИМЉАНИН НОВГОРОДСКИ ЧУДОТВОРАЦ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6xulB42ihBL9J4L1PAEAuoMgLCrme6wyoMBsPkm7VIvu6xjQ0NARNGlEfBpdZexAESG4OidofRxv2ZCx2I1AiF9HE_E9rmVTF0KIDsJNaBZjHZuGbuNoAa-OcTMdr6BVccm6hkwlkmtM5/s1600/antonije.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6xulB42ihBL9J4L1PAEAuoMgLCrme6wyoMBsPkm7VIvu6xjQ0NARNGlEfBpdZexAESG4OidofRxv2ZCx2I1AiF9HE_E9rmVTF0KIDsJNaBZjHZuGbuNoAa-OcTMdr6BVccm6hkwlkmtM5/s1600/antonije.jpg" height="236" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Преподобни Антоније родио се 1067. године у Риму у познатој и
добростојећој православној породици. Родитељи су га од малена
васпитавали у хришћанском благочешћу и преданости Светој Цркви. Због
непрестане тежње римских папа да православне обраћају у латинску вјеру,
Антоније је још у младости изучио богословље Источне Цркве и дјела
Светих отаца. Напустивши родитељски дом, млади Антоније је ријешио
примити монашки постриг и отићи из Рима. Тад је био у доби од
седамнаест година. Једну половину богатог наследства раздијелио је
ништим и убогим, а другу ставио у бачву и бацио у море, те се након
тога читав предао вољи Божијој и кренуо у обилазак светих обитељи у
којима живе православни монаси. У једном пустињском скиту примио је
монашки постриг и тамо проживио двадесет година. Посебно се истицао
мудрошћу, умјереношћу, смиреношћу и високим моралом. Покоравајући
тијело своје души трпљењем, постом и честим молитвама, а просвећујући
ум бестрашћем и украшавајући се Божественим смирењем, достиже Антоније
ниво светости.<br />
Гоњење православних од стране Латина приморало је братију да напусти
скит. Преподобни Антоније је дуго ишао из мјеста у мјесто, док једанпут
на морској обали не нађе огроман камен, на којем у посту и молитви
проживи читаву годину. Једнога дана јака бура отрже од обале камен, на
којем је стајао свети подвижник и понесе га далеко на морску пучину.
Пребивајући у добокој молитви, светитељ Божији се не уплаши, него
цијелог себе још силније предаваше Господу. Тако, на чудесан начин
камен преплови море, уђе у ријеку Валхову и уочи празника Рођења
Пресвете Богородице заустави се близу села Валховског, у Новгородској
области. Свједочанство о овоме чудесном догађају налази се записано и у
Новгородским љетописима.<br />
Преподобног Антонија ујутро су угледали окупљени сељани. Са чуђењем су
посматрали свог чудног посјетитеља, а он се не одлучи сићи са камена
који му је био дом и утврђење у несносној бури. <br />
Пошто није познавао руски језик, Антоније је на сва питања одговарао
појасним поклонима. Светитељ се на свом камену три дана молио Богу да
му открије гдје се он то налази. Затим се упутио у Новгород, гдје је,
по промислу Божијем срео страног трговца који је познавао латински,
грчки и руски језик. Од њега је напокон узнао гдје је доспио.<br />
Са дивљењем је слушао да је пред њим Велики Новгород и Света Софија, да
његов камен није на обалама Тибра, него на обалама Валхове, која се
налази на пола године хода од древног Рима, а њему се све то чинило као
тродневно путовање по морској пучини. Заједно са трговцем уђе угодник
Божији у Софијски сабор, у коме је свештенодејствовао светитељ Никита, и
душа праведника, који је у отаџбини био гоњен због вјере предака,
испуни се неисказаном радошћу када видје благољепије службе
православне. Након тога врати се он на свој камен, а околни житељи
почеше долазити ка њему на благослов. И управо од њих светитељ научи
руски језик. <br />
Након неког времена, преподобни се поново упути у Новгород, ка
светитељу новгородском Никити (+1108), коме исприча о своме чудесном
прибитку. Свети Никита хтједе оставити Антонија на двору, али га он
умоли да се врати на оно мјесто које му је Господ одредио. Недуго
потом, сам свети Никита дође преподобном Антонију, који је наставио са
подвизима на истом оном камену. Осмотривши добро мјесто, светитељ
багослови Антонију да ту оснује манастир у част Рођења Пресвете
Богородице. Он од власти доби земљу и освети првосаграђени дрвени храм.
<br />
Следеће године рибари ловише рибу недалеко од нове обитељи, али
безуспјешно. По ријечима преподобног Антонија, бацише мреже још једном
и ухватише мноштво риба, а поред њих нађоше у мрежи и ону бачву, коју
је Антоније још у младости бацио у море. Преподобни је препозна, али
рибари не хтједоше да му је дају. Потом он предложи да иду народним
судијама и рече да се у бачви налазе свештене сасуде и иконе из дома
његових родитеља. Добивши напокон бачву назад, преподобни од новца из
ње купи земљу око манастира и рибњак. <br />
Како су године пролазиле, Антонијева обитељ се све више
благоустројавала и благоукрашавала. Године 1117. саграђен је камени
храм у част Рођења Пресвете Богородице. Њега је осветио Епископ
новгородски Јован. Недуго након освећења, храм је био и живописан. А
потом је саграђена и камена трпезарија, при којој је касније сазидан
храм Сретења Господњег. <br />
Преподобни је, по жељи братије, 1131. године био постављен за игумана
обитељи. Шеснаест година је управљао манастиром, упућујући братију ка
благочешћу и богоугодном животу. Пред крај живота за наследника је
оставио свог ученика, преподобног свештеномонаха Андреја. Преподобни
Антоније је окончао свој овоземаљски живот 3. августа 1147. године и,
након што је опојан од стране Епископа новгородског Нифонта, погребен
је у манастирском храму Рођења Пресвете Богородице. <br />
При Сверуском Патријарху Јову и Митрополиту новгородском Варлааму 1597.
године у први петак после празника светих и првоврховних апостола
Петра и Павла, обретене су свете мошти преподобног Антонија. Обретењу
су претходила многобројна чудесна исцјелења по молитвама преподобнога.
Тако се, на примјер, у светитељевој гробници од смртне болести
исцијелио игуман обитељи Кирил. Он је касније из благодарности према
светитељу, саградио капелу над каменом, гдје се подвизавао. Једном је
један бјесомучник, по имену Теодор, дошао у манастир и молио се пред
каменом, на којем је, већ у то вријеме, био насликан светитељев лик.
Јавио му се сам преподобни Антоније и казао да ће се исцијелити од
бијесова када се приближи камену. Тако се и догодило. Од болести су се
исцјељивали и манастирска сабраћа када су се обраћали преподобноме за
молитвену помоћ. <br />
Десило се једном да је један благочестиви сабрат Нифонт имао виђење у
којем му се открила воља Божија о прослављењу преподобног Антонија. По
свједочанству Нифонта и бившег игумана Кирила, који је у то вријеме био
игуман Тројице-Сергијевог манастира, Свјатјејши Патријарх Јов наложио
је да се мошти светитељеве премјесте у нову гробницу, у храм гдје би им
се свако могао поклонити. Пред откривањем светих моштију, Митрополит
Варлаам и манастирска братија установили су строги пост и молитвено
обраћање свом првом игуману. Тада се свети Антоније јавио Митрополиту и
благословио да се испуни Патријархова наредба. Када се отвори
гробница, сви присутни угледаше нетрулежне мошти Антонијеве и читав
манастир се испуни благоуханијем. Братија положи мошти у гробницу поред
мјеста гдје су раније биле. Од њих су происходила чудесна исцјељења
болесних. Те године преподобни би прослављен и прибројан ликовима
светих. <br />
Наследник преподобнога у игуманском трону, Андреј саставио је његово
житије, које је касније допунио већ помињани монах Нифонт. Он је такође
описао чудесно обретење моштију и саставио похвално слово. <br />
У Рождественском храму Антонијевог манастира у Новгороду и данас се
чува камен на коме је преподобни чудним начином допловио из Рима<br />
<br />
<div align="right">
превод са руског: протођакон Дајан Трифуновић</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-20654861092237688562014-01-25T07:24:00.007-05:002014-01-25T07:24:59.285-05:00СТАРАЦ ПАЈСИЈЕ И ПРИПИТИ МОНАХ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqappfgO0Wez-FsiKSeBn_lrZm8PNq-kYOL_iencLv0Bq9OCO99lPJUTlJGMHxRJMuLWwBSTuzjb3-X8vvlMBxkYNpXicuDlK9454P0erxiIL_Wc3eIttHs90h4w80hjTZ15hVQa5u9PMH/s1600/christ.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqappfgO0Wez-FsiKSeBn_lrZm8PNq-kYOL_iencLv0Bq9OCO99lPJUTlJGMHxRJMuLWwBSTuzjb3-X8vvlMBxkYNpXicuDlK9454P0erxiIL_Wc3eIttHs90h4w80hjTZ15hVQa5u9PMH/s1600/christ.jpg" height="278" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Један монах,
који је живео у Кареји, свакодневно је био под утицајем алкохола, чиме
је представљао велику саблазан за све монахе, али и бројне поклонике.
Након што се упокојио, неки од верника који су одлазили код старца
Пајсија нису скривали своје задовољство што је огроман проблем коначно
решен.</div>
<div style="text-align: justify;">
Отац Пајсије им је на то одговорио да је он за смрт
поменутог монаха сазнао након што је угледао небројене ангеле који су
дошли по монахову душу. Поклоници су били затечени, а неки су се чак
успротивили и покушали да објасне Старцу на кога су мислили, сматрајући
да он није разумео о коме се у целој овој причи ради.</div>
<div style="text-align: justify;">
Старац Пајсије им је објаснио: «Монах о коме говорите је
рођен у Малој Азији и то мало пре доласка Турака који су упадали у
села и одводили дечаке. Како се не би одвајали од свога сина, родитељи
су га водили са собом на њиву. Тада су му у млеко стављали мало ракије,
како би дете заспало и било мирно и нечујно. Тако је просто одрастао
као алкохоличар. Старац му је рекао да сваке ноћи чини метаније и
узноси молитве Пресветој Богородици, тражећи од ње помоћ да смањи
количину алкохола коју је морао да попије. За годину дана, уз страшну
борбу и велико покајање, успео је да уместо двадесет, попије деветнаест
чашица ракије. Борба је годинама трајала, да би на крају успео да
смањи број чашица на две до три, али би и од њих већ био припит.»</div>
<div style="text-align: justify;">
Свет је годинама гледао припитог монаха, који је
саблажњавао поклонике, али је Бог видео неустрашивог борца, који се
читав живот борио против своје страсти.</div>
<br />
<div align="center" class="style1">
<b>Кад већ не знамо шта и зашто неко чини, </b></div>
<b>
</b><div align="center" class="style1">
<b>имамо ли право да му судимо? </b></div>
<div align="right">
посетите:<a href="http://www.johnsanidopoulos.com/" target="_blank"> МИСТАГОГИЈА</a></div>
<div style="clear: both;">
</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-57915429947657930602014-01-25T07:23:00.002-05:002014-01-25T07:23:29.446-05:00ТРИ АВЕТИ ЕВРОПСКЕ ЦИВИЛИЗАЦИЈЕ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKkR9HqeAJGyOmDRusfEwchoyENVbrmkFZloh9bH5zT0qIH-e3eYvLl5ZKfymhD03RSqUPVICIbxS4boziTbfrO17aUMRz2B8qAqGgPFKoCD2pt5t_fhGbc0CKjezMwGxneI6a-BNq_3-2/s1600/civilizacija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKkR9HqeAJGyOmDRusfEwchoyENVbrmkFZloh9bH5zT0qIH-e3eYvLl5ZKfymhD03RSqUPVICIbxS4boziTbfrO17aUMRz2B8qAqGgPFKoCD2pt5t_fhGbc0CKjezMwGxneI6a-BNq_3-2/s1600/civilizacija.jpg" height="256" width="320" /></a></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Свети Владика Николај Велимировић</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Три су фатална
духа европске цивилизације: Дарвин, Ниче и Маркс. Дарвин је носилац
фаталне научне теорије. Ниче је носилац фаталистичке теорије. Маркс је
носилац фаталне социјалне теорије.<br />
Све три ове теорије постале су у 19. веку, када су Европљани, слично
древним Атињанима, највише волели да штогод ново кажу или чују (Дап.
17, 21); и када је у Европи узајамни однос људи и Библије тако обрнут,
да је та Божија књига критикована од људи место да она критикује људе; и
када је на овом најмањем континенту светском, слобода говора и писања
била у толикој мери загарантована грађанима, да су многи од њих могли
приобрести светску славу, ако би вештим речником чак и велику лаж
прогласили великом истином.<br />
У то време јавиле су се у свету три нове теорије: теорија научна,
теорија етичка и теорија социолошка. Оне су запалиле машту људи - јер
су и саме биле продукт маште - као велике новости и као сувише
фантастичне новости.<br />
Обични људи, код којих је срце још увек верификатор истине, осетили су
све три ове теорије као опасне фантазије. Али велики број европских
интелектуалаца, код којих је угушена моћ осећања истине срцем, узела је
те теорије озбиљно као велике истине. У наше дане јасно се види да је
срце народа било у праву, а да је интелект интелектуалаца био погрешан
судија. Јер баш у наше дане показују се горки и судбоносни плодови тих
теорија, због којих је европска цивилизација покривена тешким мраком, а
цео свет доведен на ивицу амбиса, варварства и пропасти.<br />
Посмотримо ствар изближе.<br />
Дарвин је духовни родитељ философије Ничеове и социологије Марксове. Он
је објавио нову биолошку науку, изражену углавном у ове три тврдње:<br />
еволуција,<br />
борба за опстанак<br />
победа најспособнијега.<br />
У васионом свету, како га је Дарвин замишљао - и још изразитије
Дарвинизам - присутне су све могуће силе и сви фактори изузев Бога,
духа и морала.<br />
И баш на том замишљеном одсуству Бога, духа и морала у Дарвиновој науци
засновао је Ниче своју атеистичку етику, а Маркс своју комунистичку
социологију. Отуда је полазна тачка и први параграф Ничеанизма и
Марксизма негација бића Божијега.<br />
Прихватив дарвинистичко схватање света као хаоса над којим не лебди Дух
Божији, Ниче се одједном обрео «с ону страну добра и зла», тј. с оне
стране срца, савести и сваког морала. Празнину која је језиво зјапила
пред њим у одсуству негираног Божанства, Ниче је покушао да испуни
измаштаним бићем надчовека. Тај Ничеов надчовек у стварности ни по чему
не представља неку величину, осим кад се на хартији испише великим
словима - Надчовек! А васионска празнина, у одсуству Бога, била је тако
огромна, да је ни милиони надљуди нису могли испунити много више него
милиони атома, или милиони надуваних мехурића. Мехурићи су прснули,
Ниче је полудео, а аветињска празнина без Бога остала и после смрти
Ничеове, да је до у наше испуњавају сизифовским напором уображени и
обоготворени надљуди и - што је још кобније - уображене и обоготворене
наднације.<br />
Маркс је другачије примио борбу са универзалним хаосом без Бога. Ниче,
као Аријевац, коме је лична слобода била дража од свега, ступио је у
нераван дуел са целим постојећим светом. Не тако као Маркс, практичан
Семит (Јевреј), носилац огорчења свога народа. Он је смислио једну
организовану војску, која је имала да води борбу против других
организованих друштвених сила. Дакле, не појединца против свију, него
војска против војске, сталеж против сталежа, организација против
организације; у овом случају војска гладнијих против ситијих,
организација многих слабих против њихових малобројних газда и
господара, но не ради слободе, него ради хлеба и моћи.<br />
Ништа Ничеу није могло бити одвратније од комунизма Јеврејина Маркса,
нити Марксу ишта могло изгледати луђе и смешније од осамљеног надчовека
Ничеовог. Али ма колико да су антиподи један другом, они су у ствари
близанци од истог родитеља, Дарвина, односно Дарвинизма. Кад су се
рађали, рекао би човек, један се родио као «риђа звер», а други као
«црвена звер». Обе звери у трку устремљене да прогутају Јагње Божије!<br />
И ако су дакле антиподни, ипак су оба произишли из исте мрачне утробе
дарвинистичке и оба се слажу у негацији Бога, духа и морала, а од
морала нарочито у негацији љубави и милосрђа. Љубав и милосрђе за њих
су исто тако неподношљиве речи као и Бог, дух и морал уопште. Негацијом,
мржњом и осветом пенушају се и теорија о надчовеку и теорија о
комунизму.<br />
Све то пак логично проистиче из Дарвинове теорије о «борби за опстанак»
која је без евиденције уздигнута за врховни закон природе. Они који би
хтели да издвоје Дарвина из кола негатора и безбожника, и да га
одбране на основу неколико промуцаних речи о духу, заборављају једино
правилно мерило, а то је да добро дрво не може родити зле плодове (Мт.
7, 18). Међутим, плодови Дарвинове науке јесу брутални надчовек Ничеов и
брутални комунизам Марксов.<br />
И тако 19. век завештао је 20. веку, поред неких позитивних и благих
тековина, три пламена, који су се разгорели у пожар више или мање по
свим континентима ове наше планете. Јер и Дарвинизам и Ничеизам и
Марксизам добили су своје присталице и у Турској, и у Египту, у Јапану и
Китају, у Индији и Аустралији, свуда где год има европских или
европеизираних школа и где европски цивилизатори имају утицаја. И не
само да су млади људи по универзитетима постали присталице ових теорија
него, како видимо, и читави народи поведени су путем Ничеизма или
Марксизма. Ничеанске наднације и Марксистичке интернационале држе данас
васцели свет у чуду и страху.</div>
<div style="text-align: justify;">
***<br />
Има ли онда откуд било светлости? Има ли наде, да би се овај небивали пожар могао уставити?<br />
Има. Родитељ она два близанца је на умору. Дарвинизам је
на самртној постељи. Најновија наука, како енглеска тако и немачка и
француска - нарочито енглеска - погребавају у наше дане Дарвинову
теорију као мртваца.<br />
Авај после толике пустоши што је починила на неколиким
генерацијама и толиког мрака што је унела у свет! Еволуција нижих
облика живота у више, еволуција коју не може верификовати нико ко не би
живео 100 милиона година, по једнима, или 500 милиона година, по
другима, или чак билион година, по трећима, одбачена је као апсурд.<br />
Постанак човека од мајмуна, или како то дарвинист Хекел
прецизира од орангутана, који више не постоји, а који је живео пре 200
или 1000 милиона година (или колико год хоћете милиона година!) на
острву Лемурији, које острво више не постоји, са стидом се данас наводи
са стране озбиљних научника у историји европске науке.<br />
Материја с којом је Дарвин једино и рачунао, измакла се
опсервацији научника кроз усавршене микроскопе и јавила више као дух
него као материја. Сваки атом постао је сведок Бога. Сваки електрон и
протон противе се тобожњем закону борбе за опстанак. Тиха и неугасива
светлост духа и љубави, коју Апостоли и слуге Речи Божије већ двадесет
столећа громогласно јављају свету, почиње обасјавати и лабораторије
најбољих научника.<br />
Лажна наука завела је човечанство на лажни пут; истинита
наука почиње да га враћа у наше дане на пут истине. Окови природних
закона претварају се у паучину и кидају се. Остаје само закон морални,
закон љубави, као једини господарећи закон свеколике творевине Бога
љубави (Јн. 3,16; 1. Јн. 4,8.16).<br />
Но, рећи ће се, ако је Дарвинизам мртав, деца његова су у
животу и у пуном напону снаге. Тако изгледа. Уосталом, деца обично
дуже живе од својих родитеља. Ничеизам и Марксизам достигли су баш у
наше дане кулминације своје надувености и својом зверском претњом
застрашују људски род.<br />
Али погледајте како се и они почињу савијати постепено ка
гробници свога родитеља. Падају на наше очи и пашће потпуно. Пропадају
и пропашће потпуно. Бог се не да до краја поругати. Закон мржње мора
уступити место закону љубави. Љубав се не може победити.<br />
Ако будуће човечанство буде уопште спомињало реч
надчовек, спомињаће је у вези са првим хришћанима. Јер ће само прави
хришћанин бити надчовек за остале људе. И ако будуће генерације буду
пожелеле комунистички строј друштва пожелеће га само у име Христа и
засноваће га на љубави Христовој. Садашњи пак експеримент са етиком и
социологијом без Бога, без духа и морала, спомињаће се са језом као
ноћно страшило, или као мрачни тунел кроз који је човечанство прошло
док није изашло на светлост дана.</div>
<div style="text-align: justify;">
О ви млади људи из свих народа и племена сабрани као
браћа у лепом Амстердаму да бринете бригу целог човечанства - ја вас
поздрављам Христом Победиоцем и шаљем вам своју љубав и благослов. Нека
вас Дух Божији озари светлошћу Васкрслог Христа и испуни храброшћу
Христових Апостола.<br />
Створитељ ваш извео је вас на највеће бојиште какво се
памти. Извео вас је у времену кад су многи рогати зверови устали из
земље и из воде, тј. из материје и од материје и у име материје против
Јагњета Божијега. Немојте се ни за тренутак колебати у вери да ће Јагње
победити зверове, ма колико то изгледало парадоксално и мада се
противи како лажној науци Дарвиновој као да најјачи побеђује, тако и
Ничеовсм крвавом Голијату, а тако најзад и Марксовом погрешном рачуну о
снази организованих безбожника. Јагње је и до сада побеђивало зверове.
Јагње ће их и сада победити. Тако је речено и проречено, и у свима
сударима до сада обистињено. Баш у буквалном смислу јагње, обично јагње
показало се као победилац над вуковима. Јер и после свих дарвинистичких
билиона година еволуције и борбе за опстанак, више је у свету јагањаца
него вукова, мада је одувек једна овца јагњила једно јагње, а једна
вучица штенила неколико вучића годишње. Оно што изгледа најслабије,
показаће се као најјаче. И оно што се многима чини непостојеће - дух и
љубав - показаће се свима нормалним људима као једина стварност.
Застидеће се ускоро такозвани реалисти, и увидећи са стидом, да је
њихов реализам уствари била гротескна илузија и маштарија.<br />
Дозволите још, да се нарочитим апелом обратим вама, европским омладинцима. Устаните у одбрану части Европе!<br />
Човечанство на свим континентима стекло је уверење да из
Европе као из вулкана Везува куља лава безбоштва и корупције. Мени
лично то пара срце болом. Сви нехришћански народи по свету вапију
својим боговима, или идолима, да их спасу европске цивилизације, која
је за њих постала синоним безбоштва и корупције. По нужди примају хитно
европска ратна оружја, машине и отрове, да бране живот свој и културу
своју од Европејаца. Јер сви народи на земљи имају своје сопствене
културе. И нико од њих не жели увоз европске културе, која - мада је
нешто кориснија за тело - погубна је за душу. А шта користи једном
човеку или једној нацији да цео свет задобије а душу своју изгуби (Мт.
16,26)? Браћа наша других раса и религија одговарају струјама мржње на
струје европског атеизма и материјализма.<br />
Четири су идејне силе које се и сада из Европе шире и
дејствују по целоме глобусу. Три су негативне и убитачне, а само је
једна позитивна и спасоносна. Негативне су: лажна наука, лажна етика и
лажна социологија, изражене првобитно у три познате личности: у
Дарвину, Ничеу и Марксу. Позитивна и спасоносна сила пак, човечна и
блага, јесте само Хришћанство. Али оне три негативне предоминантне су у
наше дане - као три вука иза којих се једва назире јагње.<br />
Устаните у одбрану Европе, млади Европејци! Но како ћете
одбранити част Европе, ако најпре не одбраните Европу и њену
цивилизацију од зверског духа који је завладао њоме; ако не савладате
Дарвинизам, Ничеизам и Марксизам, и ако не извојујете потпуну власт
Христовој Истини, јединој правој и трајној вредности коју Европа крије у
себи, но, авај! крије је сувише дубоко као благо под земљом у пољу!<br />
Немојте се преварити да станете уз оне који изгледају да
су победници а који су стварно унапред побеђени. Станите одлучно уз
Онога Који је давно давним рекао: Ја победих свијет (Јн. 16,33); Који
је, дакле, био непогрешни пророк својих сукцесивних победа и Који је
унапред прогласио Себе Победиоцем у свим борбама и биткама до краја
времена.<br />
Не дајте се обманути од оних који говоре: Дарвинизам и
Хришћанство даду се измирити. Шта има заједничко неистина са истином, и
Велзевул са Христом (2. Кор. 6, 14-15)? Ако вам тај компромисни,
дипломатски пут предлажу чак и неки западни презвитери и бискупи,
одбијте их енергично. Кад се тиче Божанске Истине, коју нам је Спаситељ
открио, дипломатисање је неподношљиво. Сетите се како су се свети Оци
Цркве на Васељенским саборима борили до мучеништва против ма и једне
лажне титле и запете унесене у Истину Божију.<br />
Зар ћете се и ви убојати мучеништва? Није ли боље одмах
пострадати за Истину Божију него поклоњењем лажи продужити живот свој
на земљи за неколико година да би му тиме пресекли продужење у
вечности. Рећи ћу вам како мој српски народ сматра својим највећим
даном у историји Видовдан. А то је дан када је у одсудној битци са
Исламом сва српска војска изгинула на Косову пољу за Истиниту веру
Христову. То је била војска мученика, који су, истина, изгубили тела,
али су спасли душе и постали учасници вечне победе Христове. До
данашњег дана народ их слави као победиоце, као хероје и свеце. Дан
њихове смрти, тј. дан изгубљене битке и земаљског царства од пре 550
година, празнује се сваке године као највећи национални дан мога
народа.<br />
Наша Црква сматра мучеништво за Истину Христову даром
Божијим. Кад потреба изиште, молите се Богу да вас украси овим даром.
Помислите, да ли већ није настала таква потреба? Погледајте на мученике
Христове по целом свету, нарочито на оне у Русији. Како је дивна жетва у
наше дане! Како се календар хришћански богати и препуњава многим
именима нових светих страдалника Христових! Преоптерећује се у наше
дане као воћка са тешким плодом.<br />
Кад је Господ позвао Своје прве ученике речима: Хајдете
за мном (Мт. 4, 19), Он их је позвао тако у својству Учитеља, Слуге и
Мученика; позвао их је, дакле, на учење, на службу и мучеништво. Исти
Господ са истим речима и данас позива вас: Хајдете са мном! Ко вам каже
да вас Он позива само на учење и службу, а не и на мученишво? Ако је
ишта јасно у овом времену, јасно је то, да Спаситељ наш у сва три она
својства Своја позива изабране следбенике Своје на сва три пута Своја.
Да, и на мучеништво с победничким клицањем.<br />
Будите спремни да се у потпуности и са песмом љубави и
одушевљења одазовете Ономе Који вас неизмерно љуби, Христу Исусу, који
је Својим мучеништвом посведочио љубав Своју према вама, а Својим
васкрсењем позвао вас за учесника Своје вечне победе.<br />
Како би се душа моја радовала кад би се ви сви стално поздрављали поздравом: Христос је победио!<br />
Желећи вам здравље и крепост, добру вољу и радост,
јединство духа и свако добро од Господа Дародавца свих дарова, остајем
ваш пријатељ и смерни слуга Победоносног Христа Господа. </div>
<div align="right">
Посланица хришћанској омладинској<br />
конференцији у Амстердаму,<br />
(Хришћанска мисао, Београд, 1939.)</div>
<div style="clear: both;">
</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-86020215445892447382014-01-16T08:24:00.000-05:002014-01-16T08:24:03.637-05:00OPORUKA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9-H5g0V85hcmwh6NqhzuvTln228-mVfhJ_o_kpnfEuAuOGHDFadrVvNrQ1VPm8k0GUgD4uw7uIG7ZAnEuqWsT_LUlL_0i_sOsRlVC8Kxq_PgJ2Z_zOsWSqOtXXaRUyvUVCyDNYFIW2Foh/s1600/oporuka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9-H5g0V85hcmwh6NqhzuvTln228-mVfhJ_o_kpnfEuAuOGHDFadrVvNrQ1VPm8k0GUgD4uw7uIG7ZAnEuqWsT_LUlL_0i_sOsRlVC8Kxq_PgJ2Z_zOsWSqOtXXaRUyvUVCyDNYFIW2Foh/s1600/oporuka.jpg" height="320" width="231" /></a></div>
<br />
U bolnici na običnom papiru, negde blizu ponoći, piše svoju oporuku:<br />
“Pišem ovo dok sam pri snazi i punoj svijesti, čak bez
straha, bez ijednog afekta, miran i sabran, kao trgovac koji pravi
bilans u svome poslu. Nisam poštovao račun za života, činim to sada kad
je suđeno.<br />
Živio sam svakojako, ali <em>većinom</em> pošteno, a to me ispunjava zadovoljstvom. Kažem <em>većinom</em>,
jer se dešavalo da načinim i nepoštenu stvar, kao i većina ljudi, mada
nikome nisam nanio zlo, bar ne ozbiljno. Patrijarhalno vaspitanje, a
docnije komunistički moral (ili ono što sam ja pod tim zamišljao),
tjerali su me da mislim o drugim ljudima, a radije sam pristajao na
svoju štetu, nego na tuđu. (Ista takva su i moja djeca, dvije kćerke,
blesave od poštenja, moralne po svaku cijenu.) To me često stajalo
spokojstva i sigurnosti, ali sam uvijek više volio da budem prevaren,
nego pokvaren, više sam volio da ispadnem naivan nego surov. (Takve će
biti i moje kćerke, i to mi je drago.)<br />
Čudo se desilo da sam našao najboljeg čovjeka na svijetu,
moju ženu Daroslavu, i tako smo udvoje držali se svog praktičnog
moralnog kodeksa, ali koji nas je ispunjavao ogromnim zadovoljstvom.<br />
Sreća je moja, ogromna zaista, što sam naišao na nekoliko
odličnih prijatelja koji me vole i cijene, i spremni su da mnogo učine
i za mene i za moju djecu. To su Dobrica Ćosić i Žika Stojković, prije
svega, i ja im se bezmjerno zahvaljujem na divnom osjećanju koje pruža
sigurno prijateljstvo, zatim Risto Trifković, Vera Marjanović, dobrim
dijelom Borislav Mihajlović-Mihiz, Antonije Isaković, Vlado Čerkez i
drugi koji su uvijek bili spremni da mi učine dobro. Pominjem s radošću
svoje sestre i braću, kao i Darkine sestre, koji su uvijek, i u dobru i
u zlu, bili blizu nas. Ostale prijatelje ne pominjem, mnogo ih je, i
život mi je, njih radi, bio radost.<br />
... Želim da Darka, Maša i Jesenka žive u Beogradu, jer u
Bosni ima ljudi koji su kivni na moje držanje, na moju nezavisnost i
na moj uspjeh, pa bi se mogli sitno osvećivati mojoj porodici (mada je
daleko više onih koji su me voljeli: ne kažem ovo napamet). Važno je da
se uklone i radi toga što su sve tri neotporne i pretjerano osjetljive
pa bi se bez potrebe namučile ostajući u sredini u kojoj pojedinci ne
praštaju ako se neko izdigne i za santimetar. Ja sam se mogao nositi sa
svakim, one ne mogu ni sa kim.<br />
Niti treba...”<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
Radovan Popović, <em>Život Meše Selimovića</em> </div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-39855516534069677492014-01-16T08:21:00.004-05:002014-01-16T08:21:46.887-05:00ЖУТА ШТАМПА<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiK_CYzgo2YTsYbrhYi6gjDTIWg1_t239C9LjIWxMmzQGzBSllbpGUZXh8_p1GzuQPwNH2hR4InispWFA72IzzcAjyB0DBJz1axoIQMV2fpf4zokEjxPmLkKr1vCTjSFSbKf73lQXB6Siun/s1600/zuta00.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiK_CYzgo2YTsYbrhYi6gjDTIWg1_t239C9LjIWxMmzQGzBSllbpGUZXh8_p1GzuQPwNH2hR4InispWFA72IzzcAjyB0DBJz1axoIQMV2fpf4zokEjxPmLkKr1vCTjSFSbKf73lQXB6Siun/s1600/zuta00.jpg" height="193" width="320" /></a></div>
<br />
Изразом <em>жута штампа </em>означава се у нас, а и другде по свету
(у енглеском, руском и многим другим европским језицима), одређена
врста дневних и периодичних листова. То су они «јефтини», «петпарачки»,
«булеварски», «трачерски», «револверашки» или «пиштољ-листови» који
доносе сензационалне и непроверене вести, служећи се свим средствима да
привуку и задрже интересовање ширег круга читалаца. <br />
«Жуту штампу» сви читамо - редовно, или бар повремено. Многима,
међутим, није јасно - кад знају њен садржај и ниво - зашто се таква
штампа назива жутом, а не плавом, зеленом, или, што би јој најбоље
пристајало - шареном. <br />
Да би се објаснило порекло овога израза, треба мало завирити у историју
штампе, посебно америчке, последњих деценија XIX столећа. Био је то
најбурнији период у развоју америчког новинарства. Протекао је у
немилосрдној борби две моћне новинарске куће - Пулицерове и Херстове.
Од почетка осамдесетих (тачније, од 1883) до средине деведесетих (1895)
на њујоршком тржишту информација неприкосновено је господарио Џозеф
Пулицер <em>(Jozeph Pulitzer, </em>1847-1911), један од зачетника масовне булеварске штампе, касније оснивач новинарске школе на Универзитету Колумбија <em>(Columbia University) </em>и
познате награде за дела из америчке историје, поезије, драме, романа,
музике и новинарства, која и данас носи његово име. Од три Пулицерова
листа највећи тираж имао је недељни додатак у боји листа <em>Њујоршки свет </em><em>(New York World) </em>под насловом <em>Sunday World, </em>који
је штампан у 600.000 примерака. Ту су радили тадашњи најбољи амерички
новинари и илустратори, међу њима и уметник-графичар Ричард Аутколт <em>(Richard Outcault). </em>Он
је 1895. привукао велики број читалаца комичним стрипом чији је главни
јунак био косооки дечак у жутој мајици. Аутколтов стрип имао је често
фриволан (испразан и неукусан) садржај, али се свиђао шароликој
публици, углавном ниског нивоа образовања. И управо те године појавио
се у Њујорку још један амбициозни издавач новина - Вилијам Херст <em>(</em><em>W</em><em>illiam Randolph Herst, </em>1863-1951).
Спретан и послован, набавио је најмодерније машине за штампање у боји,
а онда је двоструко већим платама превео у свој лист <em>Њујоршке новине </em><em>(New York </em><em>Јои</em><em>rnal</em><em>)</em>најбоље
Пулицерове журналисте и илустраторе, па и самог Аутколта. Ослобођени
потпуно респекта према истини, држећи се девизе: «Ако нема сензације,
треба је измислити», они су за новог газду писали голицаве приче,
узбудљиве репортаже и сензационалне вести, цртали стрипове и
карикатуре. У тај се лист, заједно с Аутколтом, преселио и «жути дечак»
(<em>«</em><em>Yellow Kid</em><em>»</em><em>), </em>па је око тога
избио велики рат између два новинска магната. Падали су ниски ударци и с
једне и с друге стране, а у сукобљеним новинама нису се бирала средства
да се придобије или преотме што већи број читалаца. «Жутог дечака» код
Херста цртао је Аутколт, а код Пулицера нови илустратор, један такође
познат њујоршки сликар и карикатуриста. Због рата око «Жутог дечака» и
додворавања најнижем укусу читалаца у тој борби, чиме је снижаван углед
и једне и друге куће, редактор <em>Њујорк Преса </em><em>(New York Press) </em>Ервин Вордмен <em>(Ervin</em><em>W</em><em>ordman) </em>објавио
је у својим новинама 1896. године оштар коментар, у коме је оба
конкурентска листа назвао подругљиво «жутом штампом». Од тада, ево већ
више од стотину година, тај израз живи у новинарској терминологији
широм света, означавајући јефтину, булеварску, сензационалистичку
штампу, новине у којима има више боје и истакнутих крупних наслова него
текста, више измишљотина и афера него правих, истинитих информација. У
време настанка израза «жута штампа», таква је оријентација, поред
осталог, допринела да на америчком информативном простору превлада
конзервативни Херст, који је касније створио читаву новинску империју,
док је шеснаест година старији, али и одмеренији, Пулицер губио битку.
Умро је 1911, а његов концерн се гаси десетак година иза тога (након
Првог светског рата). <br />
У вези са «жутом штампом» има још једна занимљивост коју вреди
забележити. «Жути дечак», по коме је настао и тај израз, испао је
сасвим случајно жут. То је, наиме, била једина боја, која се, поред већ
четири постојеће, могла добити на машини за бојену штампу коју је тада
набавио Пулицер. Да је штампарска техника била развијенија, можда би
се уместо «Жутог» појавио «Шарени дечак», па бисмо онда данас уместо
«жуте» имали «шарену штампу». То, међутим, не би ништа мењало на ствари
- њен садржај био би исти.<br />
<br />
<div align="right">
Милан Шипка, <em>Зашто се каже?</em></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-20985467697439338962014-01-16T08:20:00.000-05:002014-01-16T08:20:05.229-05:00KAKO JE MOZAK UNAPRED PROGRAMIRAN ZA ODNOSE SA DRUGIM LJUDIMA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-NZUGQsPzy_MOMP_RuTmHtzSpUS5mgMERrV7rQKJkbgHcXS_F3tZf9z-PqMbRAUNn_zonbWfBU8nJA2upsLy1Xq_scZutbkejybuZmJRDZpG2Q0vMQ7PtPgOICUa_v2aE-zMMp0KOuwDC/s1600/mozak.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-NZUGQsPzy_MOMP_RuTmHtzSpUS5mgMERrV7rQKJkbgHcXS_F3tZf9z-PqMbRAUNn_zonbWfBU8nJA2upsLy1Xq_scZutbkejybuZmJRDZpG2Q0vMQ7PtPgOICUa_v2aE-zMMp0KOuwDC/s1600/mozak.jpg" height="198" width="320" /></a></div>
<br />
U životu ništa dublje ne može da nas pogodi, kako fizički, tako ni
psihički, od naših veza s drugim ljudima. Još od ranog detinjstva u
našem mozgu se stvaraju nervni putevi koji nam omogućavaju, odnosno nas
prisiljavaju, da stvaramo veze sa drugim ljudima. Iskustva stečena u
ovom kritičnom periodu uticaće na sistem koji se razvija i ostaje nam
za čitav život. Na primer, ako naše potrebe dok smo još bebe ispunjava
roditelj ili staratelj, koji je brižan, pun ljubavi, reaguje na naš
plač i nahrani nas, presvuče, pokazuje svoju ljubav i prisutnost kad
smo gladni, kad nam je zima ili smo mokri ili uplašeni, tada se osećamo
dobro u vlastitoj koži i verujemo spoljašnjem svetu. Naše su potrebe
shvaćene, a emotivna glad zadovoljena, te naša veza sa drugim ljudima
služi kao potvrda naše vrednosti. Naravno, biohemija majčinstva,
garantuje takav ishod. Hormoni povezani s porođajem dojenjem kod srećne,
zdrave majke koja ima podršku i razumevanje, prosto je predodređuju da
zavoli svoju bebu i ispuni ga osećajem da je bezuslovno voljeno i
prihvaćeno.<br />
Ponekad, međutim, ni naši roditelji nisu iskusili tu vrstu bezuslovne
ljubavi i zato možda nisu ni sposobni da nam je pruže. Tada se ne
obaziru na naš plač ili na njega reaguju sa neodobravanjem ili ljutnjom,
a mi pri tome osećamo da svemir oko nas nije sigurno mesto. Tako će i
naše veze sa drugim ljudima izgledati nepouzdane, pa čak i opasne.<br />
Osećaji koje još kao deca stvaramo o sebi i drugima duboko se urežu u
mrežu našeg mozga, odakle nastavljaju da utiču na naše odluke i
reakcije u odnosima sa ljudima do kraja života. Oni su, dakle, deo našeg
osnovnog emocionalnog portfelja, koji je lako dostupan i slobodno se
izražava, ponekad i preko svake mere. S druge strane, osećaji koji nisu
pojačani ranim iskustvima polako se gube i postaju nam nedostupni,
ukoliko ne počnemo da ulažemo ogroman napor ili ne zatražimo pomoć
psihoterapeuta.<br />
Vaša sposobnost da uspešno živite, bez obzira na to kako shvatamo pojam
uspeha, u velikoj meri zavisi od načina na koji se odnosite prema
drugim ljudima. Ako taj deo vašeg života ne funkcionše kako treba,
jedini način da se poprave stari oblici odnosa sa drugima koji određuju
vaše sadašnje odnose, jeste da ih razotkrijete i time naučite kako je
vaš mozak ustrojen u mladosti. Jednom kad bolje razumete okruženje u
kojem ste rođeni i odgojeni, pružiće vam se mogućnost, iako to nikad
nije lako, da promenite neke od odluka koje najčešće donosite
automatski, što je posljedica tog starog načina funkcionisanja.<br />
Međutim, promena se može dogoditi tek kada shvatite šta je to što treba
da menjate. Morate da se zapitate zašto osećate to što osećate, zašto
birate partnere koje birate, ponašate se kako se ponašate. Odgovor leži u
ranim životnim iskustvima, koja su izgradila vaš nervni sistem, a i
danas tu žive.<br />
Gotovo bez izuzetka, za vreme i nakon puberteta svakoga od nas privlače
osobe koje nam omogućavaju da se podsetimo nerazrešenih emocionalnih
problema iz detinjstva i da ih možda iscelimo. U našoj kulturi
romantična ljubav pruža priliku da se izraze naše najdublje čežnje. Tako
svaka romantična veza u koju se upuštamo može da posluži kao mikroskop
za gledanje našeg emotivnog sklopa. Više od bilo kojeg drugog nivoa
našeg življenja, naše intimne veze iznose na videlo stare rane, koje
još uvijek čekaju na iscelenje.<br />
Kad pogledam unatrag, vidim da se to dogodilo i sa mojim osećanjima
prema čoveku za koga sam se udala. Sa njim sam ustvari igrala porodičnu
dramu koja se za mene još nije završila. Pa, iako ne mogu govoriti u
njegovo ime, vrlo verovatno sam i ja njemu poslužila za tu istu svrhu.
Trebalo je da se dogode hormonske i razvojne promene klimakterija da
bih shvatila kako je uloga koju sam igrala u braku bila utemeljena na
starim uverenjima o sebi i vlastitoj vrednosti, uverenjima koja mi više
ničemu ne služe i nemaju temelja.<br />
<div align="right">
Dr Christiane Northrup, The Wisdom of Menopause, 2001.<br />
Prevod s engleskog: T. P.</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-59877293848313096262013-12-23T11:46:00.002-05:002013-12-23T11:46:20.637-05:00KAKO "OLAKŠATI DUŠU"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6fN12b7c1Blm83vRTTHeK9AoxKDI7MW24Y6BntG9FLMJQGlXnULuZz7zru4VKEUfYm6FieT2L5trHktQ7cqDL4VakDArfajg6TfhX4WdXiFwlqWhneZDnsqZpzM44SXoCurw1J5UIspiQ/s1600/dusa.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="207" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6fN12b7c1Blm83vRTTHeK9AoxKDI7MW24Y6BntG9FLMJQGlXnULuZz7zru4VKEUfYm6FieT2L5trHktQ7cqDL4VakDArfajg6TfhX4WdXiFwlqWhneZDnsqZpzM44SXoCurw1J5UIspiQ/s320/dusa.jpg" width="320" /></a></div>
<div align="center">
<br /></div>
<div align="center">
<i>"Najradije bih vrištao... Smijem li? Jer, možda je to baš ono što mi je najpotrebnije,<br />
da se derem.
Da se naprosto derem, bez ijedne riječi ...<br />
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa<br />
aaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!...<br />
"Tako", rekao je liječnik. "Sada možda možemo početi. Da?"<br />
(Philip Roth, Portnoyeva boljka)</i></div>
<div align="center">
+ + +</div>
<b>Ray je doveo svojeg sina u pedijatrijsku kliniku </b>i
požalio se da je dječak neobuzdan i da uvijek upada u nevolje.
Objašnjavajući sinovo emocionalno stanje, rekao je da "ima previše
bijesa u sebi" i da ga "mora izbaciti". Ideja da imamo unutarnje
osjećaje koje moramo osloboditi uobičajena je i temelji se na shvaćanju
emocija kao tjelesnih tvari koje trebamo izbaciti. Taj model
emocionalnosti kao "otrovnog otpada" tvrdi da će negativni osjećaji
naštetiti nama ili drugima ako ih držimo u sebi. Freudove najranije
terapijske metode stavile su sličan naglasak na ono što se tada
nazivalo "abreakcijom" ili "metodom katarze". Otkrio je da se simptomi
poboljšavaju, ponekad tek privremeno, kad pacijenti mogu proživjeti ili
razmišljati o osjećajima koje su prethodno držali u sebi ili poricali.<br />
<br />
<b>Ta ideja intuitivno ima smisla.</b> Ruby se
činila napetom i pod stresom kad je njezin suprug došao kući. Jurila je
po kući obavljajući kućanske poslove i njezino tijelo i mišići bili su
napeti, kao napeta opruga. Telefon bi zazvonio i dok je odgovarala na
poziv, ponašala se osorno i grubo, ignorirajući svako pitanje o tome
kako je. Ponašala se tako već dan i pol i njezin je suprug bio zabrinut
i zapanjen. U početku je izbjegavala supruga, ali kad joj je donio
cvijeće, smekšala se i raznježila. Iznenadila se kad je shvatila da
tiho jeca kad je dopustila sebi da je to umiri i utješi. Ruby se
opustila i shvatila što se događalo. Cvijeće koje joj je donio bile su
njezine omiljene krizanteme u boji, a posebno ih je voljela zato što bi
ih njezin otac svakog petka donosio njezinoj majci. Kad ih je ugledala,
iznenada je osjetila golemu želju za svojim ocem i shvatila da se
bliži godišnjica njegove smrti.<br />
<br />
S jedne strane, mogli bismo reći da je<b> Ruby nosila u sebi osjećaje koje je mogla "osloboditi" tek kad je primila dar od supruga.</b>
S druge, mogli bismo zaključiti da joj je suprug pomogao da kontrolira
i preradi osjećaje od kojih se branila i koje je možda poricala.
Umjesto da ukloni te osjećaje, uz suprugovu pomoć ih je uspjela
proživjeti. Postoji mnogo vrsta terapije, od "iskonskog vriska" do
"skupina potpore", koje naglašavaju potrebu za izražavanjem osjećaja.
Smatra se da izražavanje emocionalnosti i pomaganje ljudima da "se
povežu sa svojim osjećajima" ima pozitivne terapeutske učinke. Većina
današnjih psihoanalitičkih terapeuta došla bi do tog zaključka iz
drugačije perspektive i u središte pozornosti bi stavila sposobnost
emocionalnog razumijevanja. Ponekad trebamo pomoć u prerađivanju i
proživljavanju emocionalnog iskustva, što majke često čine za djecu i
što prijatelj, supružnik ili terapeut može učiniti za odraslu osobu.
Vrijednost izražavanja osjećaja ne leži samo u njihovom "izbacivanju",
nego u pokazivanju drugoj osobi. Ako si "olakšamo dušu", to ne znači da
osjećaji jednostavno odlete u eter. Korisno je imati drugu osobu ili
dio sebe koji može "poslušati" naše emocionalno stanje i pomoći nam da
njime upravljamo.<br />
<br />
<b>Drugi primjer je djevojčica Jessica koja je ljutito bacala stvari po svojoj sobi.</b>
Njezina se majka okrenula i rekla: "Da, razumijem te, jako si ljuta,
ne voliš kad tata ode van u vrijeme za čaj, to nije pošteno". Nakon te
majčine izjave, dijete se umirilo i bilo je sposobno govoriti o svojim
osjećajima ljutnje, uznemirenosti i, na kraju, tuge te je mirno sišla i
pojela večeru. Važno je da je imala nekoga da joj pomogne preraditi i
regulirati osjećaje. Nadamo se da ćemo s vremenom svi razviti
sposobnost prerađivanja našeg emocionalnog iskustva, samostalno ili uz
tuđu pomoć.<br />
<div align="right">
iz knjige: <i>Afekti i emocije</i>, <br />
Ideje u psihoanalizi,<br />
Naklada Jesenski i Turk,<br />
Zagreb, 2005. g.</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-83851252179535997902013-12-23T11:46:00.001-05:002013-12-23T11:46:14.404-05:00ЧИНОВНИКОВА СМРТ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBA-U_KreuccRRgytnOiqWRtmHGKUuy90O0a9quX3wBEXIRzv1Evmn_QLk4lnEuQ5J0adtF3-3VljkUUQmgsQXUjY9FdP6BAzrN3HM29hef6km43ZcR5crzMYAbPsTCFN_M2b48_SYVsPI/s1600/cinovnik.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBA-U_KreuccRRgytnOiqWRtmHGKUuy90O0a9quX3wBEXIRzv1Evmn_QLk4lnEuQ5J0adtF3-3VljkUUQmgsQXUjY9FdP6BAzrN3HM29hef6km43ZcR5crzMYAbPsTCFN_M2b48_SYVsPI/s320/cinovnik.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Једне дивне вечери исто тако дивни економ, Иван Дмитрич Червјаков,
седео је у другом реду фотеља и гледао помоћу догледа Корневиљска
звона'. Гледао је и осећао се на врхунцу среће. Кад одједном... У
приповеткама се често среће ово «кад одједном». Писци имају право:
живот је тако пун изненађења! Одједном му се лице намршти, очи се упола
склопише, дисање се заустави... скинуо је доглед с очију, нагнуо се
и... а-пхи!!! Као што видите, кинуо је. Кијање није забрањено никоме и
нигде. Кијају и сељаци и шефови полиције, а понекад чак и тајни
саветници. Сви кијају. Червјаков се није нимало збунио, обрисао се
марамицом и као лепо васпитан човек погледао око себе: да није кога
случајно узнемирио својим кијањем? Али се тек сад морао збунити. Видео
је како старчић, који је седео испред њега у првом реду фотеља,
брижљиво брише рукавицом своју ћелу и врат и нешто гунђа. Червјаков је у
старчићу препознао високог чиновника Брижалова који је имао ранг
генерала и служио у управи саобраћаја.<br />
«Упрскао сам га пљувачком!» помисли Червјаков. «Није мој старешина, али је ипак непријатно. Треба се извинити.»<br />
Червјаков се накашља, наже се напред и рече шапатом генералу на уво:<br />
- Извините, ваше превасходство, ја сам вас попрскао пљувачком... Сасвим случајно сам...<br />
- Молим, молим...<br />
- Тако вам бога, опростите. Верујте... нисам хтео!<br />
- Та седите, молим вас! Пустите ме да слушам!<br />
Червјаков се збуни, глупо се осмехну и поче да гледа сцену.<br />
Гледао је, али више није осећао блаженство. Почело га је мучити
неспокојство. За време паузе пришао је Брижалову, повртео се око њега, и
кад је савладао страх, промрмљао:<br />
- Ја сам вас попрскао, ваше превасходство... Извините... јер сам... сасвим нехотице...<br />
- Маните, молим вас... Ја сам већ и заборавио, а ви све исту песму! - рече генерал, а доња му усна задрхта од љутине.<br />
«Заборавио, а очи му пуне злобе», помисли Червјаков, подозриво
погледајући генерала. «Неће ни да говори. Треба му објаснити да ја
уопште нисам хтео... да је природни закон, јер може помислити како сам
хтео да га пљунем. Ако сад не мисли, касније ће помислити...»<br />
Кад је дошао кући, Червјаков исприча жени шта му се десило. Учини му се
да је жена исувише лакомислено гледала на целу ствар; била је мало
уплашена, а кад је чула да је Брижалов из друге установе, умирила се.<br />
- Па ипак, отиди и извини се - рече. - Помислиће да не знаш<br />
да се понашаш у друштву!<br />
- У томе и јесте невоља! Извињавао сам се, а он некако чудно... Ниједне
речи људске да каже. Додуше, није ни било времена за разговор.<br />
Сутрадан Червјаков обуче нову униформу, подшиша се и пође Брижалову да
му објасни... Кад је ушао у генералову собу за примање странака,
угледао је много молилаца, а међу њима и самог генерала, који је већ
почео да прима молбе. Пошто је саслушао неколико молилаца, генерал
погледа на Червјакова.<br />
- Синоћ у «Аркадији», ако се сећате, ваше превасходство -<br />
поче да рапортира економ - кинуо сам и... нехотице вас попрскао...<br />
Извин...<br />
- Којешта... Шта вам пада на памет! Шта ви желите? -<br />
обрати се генерал следећем молиоцу.<br />
«Неће ни да чује!» помисли Червјаков и пребледе. «Значи, љути се... Не, ово се не сме тако оставити... Објаснићу му...»<br />
Кад је генерал завршио разговор и с последњим молиоцем и пошао у свој кабинет, Червјаков коракну за њим и промрмља:<br />
- Ваше превасходство! Усуђујем се да узнемирим ваше превасходство, али то чиним, могу рећи, једино из осећања кајања!...<br />
Нисам намерно, и сами изволите знати!<br />
Генерал зловољно искриви лице и одмахну руком.<br />
- Па ви се просто подсмевате, поштовани господине! - рече и нестаде иза врата.<br />
«Какво подсмевање?» помисли Червјаков. «Нема ту никаквог подсмевања!
Генерал, а не може да схвати! Кад је тако, нећу више ни да се извињавам
овом фанфарону! Нека иде до ђавола! Написаћу му писмо, али долазити
нећу! Богами нећу!»<br />
Тако је мислио Червјаков идући кући. Али писмо генералу није написао.
Мислио је, мислио, али никако није могао да смисли то писмо. Морао је
сутрадан опет отићи да објасни ствар.<br />
- Ја сам долазио јуче и узнемирио ваше превасходство -<br />
промрмља кад га генерал мало зачуђено погледа - не зато да неког
исмевам, као што сте ви изволели рећи. Ја сам се извињавао зато што сам
кинуо и попрскао вас... а није ми било ни на крај памети да неког
исмевам. Откуд ја смем да исмевам? Кад бисмо се ми подсмевали, онда,<br />
значи, никаквог поштовања према личностима... не би било...<br />
- Напоље!! - дрекну генерал изненада, сав помодрео и уздрхтао од беса.<br />
- Шта? - запита шапатом Червјаков, сав премро од ужаса.<br />
- Напоље!! - понови генерал и залупа ногама.<br />
Червјакову се у утроби нешто прекиде. Обневидео и оглувео, он устукну
према вратима, изађе на улицу и оде посрћући... Кад је махинално дошао
кући, легао је, не скидајући униформу, на диван и... умро.<br />
<div style="text-align: right;">
<b>А. П. Чехов</b> </div>
<div style="text-align: right;">
1883.</div>
<div style="text-align: right;">
</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-17087036698543800922013-12-23T11:46:00.000-05:002013-12-23T11:46:01.293-05:00Znanje i volju ne ubi ni batina <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<b>- narodna priča -</b></div>
<br />
Bio u davna vrimena jedan kralj. Rodi se njemu sin. Tog dana i u taj
čas rodi se sin i jednom njegovom slugi. Sluga se raduje što mu se sin
rodio u isti čas kad i kraljev, al' se kralj ne raduje. Nije njemu
pravo, što mu sin ima para u sluginom sinu. Još manje mu je bilo
pravo, što su dica više rasla.<br />
Nije prošlo ni šest miseci, a kralj jedno jutro izašo u obore, pa se svim fali, kako mu je sin već prohodo.<br />
- To je lipo i fale vridno, - kaže na to onaj sluga, - al' moj već i prag priskoči.<br />
Ne kaže kralj ništa, al' ko da mu se trn zabo pod rebra, tako se trgo i otrčo u svoje dvore.<br />
Prošlo tu malo vrimena, a kralj jedno jutro osvane u košarama, pa se fali:<br />
- Jutros mi sin proguguto ko golupčić, pa zove imenom i mater i mene.<br />
Našo se tu opet onaj sluga, pa veli:<br />
- Svitla kruno, to je fale vridno, al' moj već zna kazati, kad je gladan i žedan.<br />
Kako i ne bi znao, kad je otac sluga, pa mu sin uvik željan i zalogaja i gutljaja.<br />
Ne kaže kralj ni sad ništa, al' se trgo ko da mu se trn zabo u
srce. Bio je on zlopamtilo. Doduše nije tog slugu napastovo više neg'
druge, al' se star'o, da mu ni prid oči ne izađe.<br />
Tako je to bilo dok dica nisu navršila deset godina. Onda kralj
sazove goste, pa će pokazati kako mu sin sidi u sedlu ko jablan. Što
je istina, sakriti se ne može. Ruku na srce, pa se mora kazati, da je
kraljevski sin lipo sidio u sedlu. Al' baš kad se on prid gostima
pokazo, otrgne se iz ergele divlji ždrijebac, pa upravo među svit. Od
bisa krvavo zapinušio, a kopitima sve zemlju ore. Leti ko vijar, pa
se, dok treneš, počelo sklanjati i malo i veliko. Bilo bi veće nevolje
pod kopitima ždripca, al' se u to stvori prid njima slugin sin. Nit
ga je ko vidio, nit ga čuo, stvorio se tu ko da je iz zemlje niko. Svi
biže, al' ne biži on. Stao ko da se nogama u zemlju ukopo, pa kad je
divlji ždribac sunio na njega, a momčuljak se samo izvio ko trava prid
vitrom i nije se dobro desnicom grive ni dovatio, već je sidio na
ždripcu.<br />
Jašio je lipo i kraljev sin, al' u sedlu, na pitomoj kobili. Al'
kad je slugin sin zajašio divljeg ždripca, ta ni triput ga nije nogama
stisko, konj razigro pod njim ko sito mače. Stalo srce od čuda u
svakog, kad su vidili momčuljka kako sve raste na ždripcu.<br />
Kad je kralj čuo čiji je to sin, tu više nije bilo razgovora. Odma' dozove slugu i kaže mu:<br />
- Il' se ti gubi iz kraljevine, il' tog derana šalji u svit, da
mu se i trag zametne. A još najbolje će biti, da ga daš za šegrta kod
jednog mog kovača, tamo na kraj moje kraljevine.<br />
Kud će sluga drvetu kamenu, kad je u njega sijaset dice, već
odvede sina kovaču. Taj kovač bio u jedoj pustolini za koju se i sunce
svake sedme godine siti, a kralj mu već poručio, šta će činiti sa ovim
momčuljkom.<br />
Došo deran da uči bajage zanat kod kovača, a nakovanj onda vidi,
kad ga majstor polegne priko njega, da bi ga batinom častio. Slugin sin
je bio konten na svačeg ko strmoglavac, al' ni govora o tom da štogod
uči il' zapita, već od jutra do mraka mora napajati i češljati
pačiće.<br />
Od jutra do mrknuća idje on po šumi za pačićima, a u ruke mu ne
daju ni struk kukurušne. A njeg nazlaba i lisica, pa čak i kurjak.
Tako ga jedared skoli čitav čopor kurjaka. Šta će on prazni' ruku, već
potrže jedan 'rastić, koji nije bio mlađ od njega. Potrže on njega,
pa kako ga se lako dovatio još i grumen-dva kamena mu je sa žilama
iščupao.<br />
Kad je onda počo kurjama činiti kože, na čas je svima odilio
opaklije od mesa, a mesto od kostiju. I od tog vrimena kako ga buva
dirne, a on dovati koje drvo, pa udri. I što dalje, a momak sve veća
drva trza iz šume.<br />
Nije prošla ni godina šegrtovanja, a u njega nabubrila pleća i
mišice ko da je 'rastov panj. Majstor ga i jutrom i večerom časti i
batinom i vrangijom, pa misli da je deran natečen, a ni u snu nebi
pomislio, da na toj mršavoj 'rani deran mož' i jačati. Nije on mislio
na to, kad je slipo slušo kraljevu zapovist i derana mučio, al' se
jedno veče mogo zamisliti, samo nije imao kada.<br />
Došo deran u mrak kući iz šume, a kovač po starom: nađe on uvik za što će derana natući, pa tako i sad.<br />
- Kako ti pačići izgledaju?! Tako ti nji' češljaš? Vidi patka!
Zašto se njemu rep zavrnio gori?! A perje u patke? Ko da se vitar
ugnjizdio!<br />
I odma' on derana po ušima, pa mu ni to nije dosta, neg' će ga
poleći na nakovanj. To bi tako i bilo, da nakovanj nije bio pod
velikim dudom. Al' kad se šegrt dovatio duda, pa počo s njim češljati
kovača, za tren oka je kovačka žena ostala udovica.<br />
Nestalo majstora, pa sad ne će biti ni šegrta. Smisli momčuljak
da krene u svit. Nakovanj natuče na dudovo deblo, pa sad ima buzdovan.
Da bi od službe imo i zarade, pokupi on pačiće u jednu torbu, pa je
baci priko buzdovana.<br />
Ide on sada od drveta do kamena, pa traži službu. Kaže on da je
kovač, al' kad vide kako u torbi nosi pačiće, ljudi mu se smiju:<br />
- Ta nisi ti kovač, već pačiji čoban!<br />
Ne mari on ništa, što mu se smiju, pa ni ne dira nikog, kad
njega ne diraju. Tako je 'odio i brodio i po vrimenu dođe i do dvora
kralja, u kojem je njegov otac bio sluga. Al' prije neg' će ući, on
buzdovan sakrije u šumi, pa uzme u nidra samo svoje pačiće i tako se
javi kralju.<br />
- A što bi ti? - pita njeg' kralj, kad ga je pripozno.<br />
- Pa ja bi da radim u svom zanatu, - kaže momčuljak.<br />
Kralj misli, da je onaj kovač derana istiro iz pameti, pa ga je
zato i poslo, da se tu osramoti, a kako to ne bi i mislio, kad vidi
momka, koji bi tio biti kovački kalfa, a pačiće drži u nidrima.
Unaprid se kralj već smije i odma' ga i primi, al' mu kaže:<br />
- Slušaj ti momče, ja imam već devedesetidevet kovača, pa ćeš ti
biti stoti. U tom zanatu sam i ja majstor, jer volim da jutrom jačam
ruke. Primit ću te, al' kod mene nema buđenja. Ako te ma koje jutro
zateknem da spavaš, po jedan prst ću ti otkinuti.<br />
Pristane momak i tako, pa onda ode do svoji' roditelja. Kad ga je
otac vidio, sirotom starcu i kosti zdr'ćale od stra', pa ga ovako
dočeko:<br />
- A koja te je nesrića, sinko, ovamo nanila?! Ta kralj će te stamaniti, samo ako dozna, da si ovamo smio koračiti.<br />
- Ne će, babo, jer i da 'oče ne bi mogo. A još me je primio i za
kovačkog kalfu, - kaže momčuljak, al' nije prićutio ni pod kakom
pododbom ga primio.<br />
- Di ćeš, po nesrići sinko, još i za kalfu kod njega, kad je
kralj i u kovačkom zanatu majstor na glasu. A što si ti mogo za tako
kratko vrime izučiti u toj pustolini? A kralj ustaje prija prvi' pivaca,
a ti si mlad, pa će te tako nejakog san svladati.<br />
- Ne bojte se vi, babo, ništa, već mi pokupite iz nidara ove pačiće, što sam u službi zapatio, - kaže momčuljak.<br />
Starcu nije ni do čega, al' kad je sin navalio, uzet će već
pačiće. Maši se otac, pa će i mater pomoći, al' kad prvo pače izvadili, a
njima oči stale. To pače je zlatno. Iznenadi se i momčuljak, pa
bržebolje vadi i on pačiće, al' kako kojeg izvadi, a ono svako zlatno.
Navadio on tako dvadesetijedno pače, pa sva soba svitli.<br />
- Šta je to postalo od moje službe?! - začudi se momčuljak. Sad
se on čudi, al' se otac umirio kad je to vidio, pa kaže:<br />
- Sinko moj, mora da si pošteno zaradio, kad ti se služba ovako platila.<br />
Sad otac već viruje u sina, samo kaže da te pačiće zatvore, kako
i' kralj ne bi opazio, jer će njim od zlobe napakostiti. Sin posluša
oca i pačiće ponese na tavan, pa će njim dati pregršt kukuruza, da se
zabave. Zavati on šakom iz krušne kotarice, pa baci zrnje prid pačiće.
Baci momak, pa se opet ima čemu čuditi: kako zrno pade prid pačiće, a
ono zlatno.<br />
Zasvitle zrna, pa momak nije stigo ni da zalupi tavanska vrata, a
kraljev pivac već spazio zlatna zrna. Skoči on sa pajate, pa s
kraljevskog tavana upravo na slugin. Tira njega i momčuljak i sluga:<br />
- Iša, đavolski skote! Da te gazda vidi, pa još da nas obedi!
Ništa nije lakše reći, neg' da smo te mi, siromasi, ukrali.<br />
Tiraju oni njega, al' jedva ga otirali.<br />
Legli oni sad spavati, al' cila kuća strepi ne će l' momčuljak
prispavati pivčije kukurikanje. A di ne bi i strepili, kad kraljev
pivac svako jutro skoči s pajante, pa prvo kralju iznad glave
zakukuriče. Al' ovo jutro pivcu prvi put nije bio do kraljevog kreveta,
već na siromaškov tavan. Provuko se pivac kroz budžu, pa kad je volju
napunio zlatnim kukuruzom, a on se oglasi:<br />
- Kukuriku, privario sam vas! Kukuriku, ako i sve jame začepite na tavanu, ja ću se i kroz traku uvući, kukuriku!<br />
Tako se on oglasi, pa iskoči kroz budžu i ode da budi kralja.
Pivac iskoči, al' momak u opanke uskoči i već je u kraljevoj
kovačnici. A kralj ni ne iđe u kovačnicu već do slugine kolibe, pa već
vadi nož od trake. Kido bi on prst momčuljku, al' se grdno iznenadi,
kad dođe do kolibe, a iz kovačnice začuje kako momčuljak piva i zvoni
po nakovnju.<br />
Tako jutro za jutrom, al' momčuljak uvik ranije stigne za
nakovanj. Šta će sad kralj, već će zanovetati radu. A lako je
zanovetati, kad momčuljak sad zapravo stao za nakovanj i uči ono što
kradom mož' naučiti, jer je kralj zabranio svima, da ma što pokažu
momku. Kvrca momak po nakovanju, pa što nauči, sve to dvared proznoji,
al' di će šta i znati, kad je samo pačiće napajo. Nazlaba ga kralj iz
dan u dan:<br />
- Kako ti kuješ ovo, kako si iskovo ono?!<br />
Tako to išlo jedno vrime, a momak ćuti sve dotle, dok nije naučio
što mu triba. Niko njemu ne pokaziva ništa, al' on što danjom vidi to
noćom na nakovnju uči. Kad se već izvištio, a kralj od bisa još jače
počo zanovetati, momak onda skoči:<br />
- A koliko puta triba da ja uranim prije vas, pa da vam jedan prst otkinem?!<br />
- Šta je! Ti još smiš i zivati?! - drekne kralj, pa će nož od trake i osići momku obadva uva i jezik.<br />
Oće kralj, al' oće i momak, pa kad je onda pačiji pastir podigo
veliki čekić i malecno udario, nakovanj je u zemlju satiro. Kralj
zinio, pa zanimio, al' se momčuljak zauko. Dovatio kralja za vrat, pa
kaže:<br />
- Šta zivaš sad ti?! Nisi valja pače, da te kljukam?!<br />
I kad je onda s njim treso, tri zida je kovačnici izbio.<br />
Slomio se kralju nož od trake, al' ga nije ni požalio, kad je
opipo rebra i vidio da su mu sva čitava. Ode on iz kovačnice, pa je
još manje žalio za nožom od trake, kad je vidio, da mu je i glava
čitava ostala, samo se čvorgama načičkala. A momak poviče za njim:<br />
- Svitla kruno, zanovetat' mi može onaj, ko me nečem uči il' me
pouči. A ko me ničem nije učio ni poučio, a misli mi pokazati, kako ima
suviše pameti, ja ću mu i na glavi lako udariti slavinu, da napravimo
oduška za onu pamet, što pritiče.<br />
Vidi sad car da sa momkom ne može ni prste vući, a kamo li mu
prste kidati, pa bi ga se kurtalisao. A kako i ne bi, kad je momak
taku snagu steko, dok je samo pačiće napajo; a šta će još postati od
njega, ako ostane u kraljevskoj kovačnici.<br />
Kaže kralj ženi svoje nevolje, a ona će ga svitovati:<br />
- Znaš li, čoviče, šta ćeš s njim uraditi?! Kaži mu, da je svakog
miseca red na jednog kalfu, da iđe po ugalj u šumu i pošalji ga u crnu
planinu do zmajava od devet glava. Taj će ga valja stamaniti.<br />
- Tako je ženo, - obraduje se kralj. - Tamo ćemo ga poslati, pa će mu zacrniti zmajev ugalj.<br />
Odma' kralj otpremi momka po ugalj, al' dabome ne kaže, da je u
toj planini devetoglavi zmaj. Ne kaže kralj, al' kaže jedan patak.
Među zlatnim pačićima se izmetnio jedan, pa u toga izrasto crven oroz
ko u u pivca, a kandže ko u orla, al' vatrene.<br />
- Goso moj mladi, - javi se on momku, kad se ovaj spremo po
ugalj, - oderi vola, pa u kožu uzmi smole. To ponesi, a mene povedi,
kad pođeš u crnu planinu.<br />
- Šta će mi to?!<br />
- U uglju vatra, u smoli vatra: vatru ćeš doneti, vatru i
ostavi, - kaže patak. - Nek' ne kaže goso od planine, da smo oštetili
njegovo blago.<br />
Učini momak tako i pođe, a patak crvenog oroza za njim. Srićno
oni stigli u crnu planinu, al' je tu nikla nesrića. Jedva su došli do
prve žile uglja, a iz planine se digne crni zmaj sa devet glava.<br />
- Ko to hara moje blago, a za svaku glavu mi ni divojku ni jagnje nije donio, - zagrmi on iz oblaka.<br />
- Otkud tvoje ovo blago, kad ni oro ni kopo nisi ovu planinu?! - kaže njemu momčuljak.<br />
- Sa jačim nema divana, već smlati uši pa slušaj, ako ti je glava mila.<br />
- Ko je jači, to će se na mejdanu viditi, a rič je svakom data,
kome u glavi vitar ne ćarlija. Meni ugalj triba, da štogod korisno
iskujem, a ne da glave kidam za njega, pa ću ga i uzeti, - kaže još
momak.<br />
Zmaju više nije tribalo. Kad se zaušiljo iz oblaka pa sunio na
momka, čovik bi samo pomislio: sad je tu planina, al' sad je biti ne
će. Strmoglavio se zmaj, a zlatni patak u to vikne:<br />
- Goso mladi, volovskom mišinom po očima, a ja ću vatru iskresati!<br />
Kako patak to izustio, a zmaj već iznad glave. Al' ga momak
ošine mišinom po očima, pa zaspe sve zmajeve glave smolom. Jedva je
polak mišine ispraznio, a patak skoči zmaju među oči, pa očeše
kandžama crveni oroz. U to iz oroza sunu varnice, i smola bukne crnim i
modrim plamenom. Upalila se smola, al' se sva i uvatila među oči i po
krilima, pa zmaj za čas opigavio plamenim pigama. Zaurla on, pa sve
lupa devet glava i o drvo i o panj i od muke sune među oblake, ne bi
li ga oni orosili. Al' u to i zlatni patak prne pod oblake, pa kako u
kojem začeprka s onim plamenim kandžama u njima sivne, i zmaj se sve
više pali. Nije tu ni prošlo vrimena koliko da očima treneš, devetoglavi
je misto krila imo prženicu i padne doli ko kamen.<br />
- Sad ga zaspi smolom, što ti je još ostala u mišini, - naredi patak momku.<br />
Izgori zmaj ko suv ugarak, a mast mu se topi i sve potokom lije,
pa tako poplavi i momkove opanke. Kako se mast opanaka dotakla, tako
se na nji' vaća kost, i opanci čvršći od čelika. Kad je momak to
vidio, nije mu patak tribo kazati, da se u zmajevoj masti okupa.
Uvatila se na njega kost, al' od pete do glave, pa da se bucka s bikom
kamenog čela, ta i tog bi smrsko u paramparčad.<br />
Nije njemu ni tribo sad ni budak, ni čakanjac, već šakama načupa
uglja, na napuni mišinu. Zabacit će on nju na rame, al' se javi
zlatni patak:<br />
- A što bi, goso moj mladi, išo pišice, kad imaš konjica!<br />
- Otkud mi sad i konjic? - začudi se momak.<br />
- A što sam ja?! - izbekari se patak i kaže mu, samo nek ga jaši i mišinu tovari.<br />
Kad je to patak reko, tu riči ne triba trošiti, i momak ga je
već i zajašio. Jedva on mišinu pribacio, a patak zastrugo onim
plamenim kandžama, pa sve put izorava kudan kasa.<br />
Skloni se patak na tavan, a momak s mišinom uglja u kovačnicu.
Kad ga je kralj ugledo zdravog i veselog i još s toliko uglja, bome mu
se žuč uzmutila od bisa, pa ga pita:<br />
- Zar nisi nikog susrio u crnoj planini?!<br />
- Jesam niku zoljicu. Uzmuvala mi se oko nosa, al' kad sam je
zvrcnio malim prstom, od nje ni pepela nije ostalo, - nasmije se
momak.<br />
Kralj bi od bisa skočio sebi u usta, al' vidi da se momka ne će
ružnim kurtalisati. Mora sad i lipim samo da momak ode, jer će u
kralja oči pobiliti od zlobe, ako ga iz dana u dan stane gledati, kako
je bolji junak od njegovog sina. Nema druge, već se kralj stane
prinemagati i kaže momku:<br />
- Sinko, vidim da ti sve iđe od ruke, al' tvoji deset nokata
pritvrdi za moje nakovnje, pa pođi u svit tražit' boljeg majstora.<br />
Momak se nije ni zgrijo na svom ognjištu, pa mu baš nije pravo da
opet krene od nemila do nedraga, al' nije još ni zaustio, vikne mu s
tavana zlatan patak:<br />
- A divojku tribaš tražiti, kad si već dorasto za ženidbu.<br />
Ne bi momak poslušo kralja, al' kad se patak tako misli, tu nema pokrke.<br />
- Što si mi dosad služio, platit ću ti dobro, da imaš usput za
lulu duvana i na čašu vina, - prinemaže se kralj i dalje, samo da bi
ga otpravio u svit.<br />
- Ne triba meni ništa, samo mi dajte nakovanj i drugo na čemu sam
zanat učio, a dok ja imam deset nokata i zdravu pamet, nastaći ću ja
sebi svega, - lipo odgovori momak.<br />
- I za tolike godine službe oca ledinu u planini devetoglavog zmaja i da ga tu niko ne nazlaba, - vikne patak s tavana.<br />
Dat će kralj sve, a najviše bi dao otrova, da i' pomori ko
pacove. Momak sad odma' za nakovanj, pa će ga u volovsku mišinu, a
kralj još zapita:<br />
- A ko to viče s tavana?!<br />
- Ta jedan moj pobratim, koji je još jači i još više konten na sve
neg' ja. Taj di pomiluje, tamo živa rana ostane, a di udari tamo i
sunčev zrak pogrudi, samo što njemu nije još vrime, jer mu još nisu
izrasli zubi.<br />
Kad je kralj tako što čuo, odma' je priskočio i sam počo
tovariti momkovu prćiju. Kurtala i ovakog kalfe, - misli se kralj, - a
još više kurtala takog pobratima. Nit' pita, nit' želi čuti više za
tog pobratima, al' momak već vidi, da kralj ne zna, je l' krv crvena
je l' žuta, pa veli:<br />
- Otići ću ja, svitla kruno, al' mi je žao, što mi niste dali
vrimena, da s mojim pobratimom pokažem, što znamo. On bi još siso
nikoliko nedilja i linčario se, al' posli tog bi bilo zašto oči
razrogačiti.<br />
- Ne kažem da ne bi to volio viditi, - prinemaže se kralj, - al'
nisam ja toliko bogat, da možem toliku snagu 'raniti. Prid vama je
srića, a svit je širok.<br />
Tako kralj kaže, pa još i uzicu veže na mišini, samo da momak, što
brže krene. Ode momak smijući se, pa krene i svoje roditelje. Nije
nji' bilo teško krenuti, kad su kod kralja bili i soparni i goli.
Uzeli starci ono malo bućurića, pa usput pitaju sina, kuda će on s
njima.<br />
- To nek vam kaže moj konjic, - nasmije se momak.<br />
- Kazat ću ja. Usta su mi prorizana, a rič nije u njima zamrla, -
nasmije se sad i patak onim njegovim pačijim smijanjem, - samo kad
stignemo na vaše ognjište. A sad se tovarite svi na moja pleća.<br />
Za čas on nji' stovari u planini, di je kadgod haro i pustošio
devetoglavi zmaj, pa zastruže vatrenim kandžama po jednom velikom
kamenu. Kako ga optrčo, a tu lipa koliba. Spolja drvena, a iznutra
zlatnim cigljama ziđana.<br />
- Sad svakom pačetu istrgnite po jednom perce iz desnog, a jedno
iz livog krila, - kaže on momkovim roditeljima, - pa i' zadite u
zemlju oko kolibe. Kako rečeno, tako i uređeno, i taj čas misto
zlatni' pera oko kolibe stoje lipe mlade voćke i na njima rod, da ti
srce lipšeg ne može zaželiti.<br />
- Sad vi samo timarite moju braću i sestrice, - kaže onda patak,
- a oni će vam danas snesti četri zlatna jajeta, pa onda po četri
svakog mladog misica. Prva četri bacite na četri strane oko kolibe, pa
vam niko ne će moći tisnit' na nju, ta ni vitar ni snig ne će prići
priko nji'. A kad vam što triba, vi samo zakoturuškajte po jedno jaje po
ledini, pa će vam se sve stvoriti, dok nas dvojica ne dovedemo sebi
mlade.<br />
Lipo se oni sad oproste od staraca i od oni' drugi' zlatni'
pačića, i momak zajaši svog konjica, pa i' za čas nestane iza planine.<br />
- A kud mi to sad iđemo? - zapita jedared momak.<br />
- Isprostiti divojke tebi i meni i naći mladoženje za moji dvadeset sestara.<br />
Iđu oni sad, kad li se momak siti:<br />
- Pobratime, ja sam zaboravio svoj buzdovan!<br />
- A šta će ti taj nakovanj, imaš već jednog u torbi!<br />
- Imam, imam, al' na ovom sam učio raditi, pa ću to i otsele
činiti, a na onom su me samo tukli, pa ako dođe usput do kavge, i ja
bi s njim po neprijateljima.<br />
- Tamo, di mi iđemo ne ćemo zamećati kavge, već pamet osvitlati,
- kaže na to patak. - A kad dođe do kavge, mi ćemo se vratiti do tvog
buzdovana.<br />
Momak se već naučio da sluša svog pobratima i ni sad mu se ne protivi.<br />
Putovali su oni tako do druge misečeve mine i dođu do komšijskog
kralja. Kako stigli prid dvor, a patak se pritvori u običnog, i momak
ga uzme u nidra. Tako se javi kralju i kaže, da ima kovački zanat i
alat, pa bi rad bio kod njega kruv zaraditi.<br />
- Kod mene možeš, al' od mene ne možeš kruv zaraditi, sinko moj, - kaže mu taj kralj.<br />
- Kako to?! - začudi se momak.<br />
- Tako, što sam i ja majstor od tog zanata. Možeš tu raditi, al'
kod mene nema ni plaće, nit' ću ti ja zapovidati. Kod mene je služba
ovaka: što znaš, nauči me, a što znam, nauči od mene, - to će ti biti
zarada, a što je u mojoj zdili to će biti i u tvojoj, jer mi svi iz
jedne jidemo.<br />
- Pristajem ja, svitla kruno, samo ja imam i jednog patka, - pa da se i njemu nađe zalogaj, - kaže momak.<br />
A kralj njemu odgovara ovako:<br />
- Što ti je u nidrima, to ti je na srcu, - a što ti je na srcu,
to će pokazati plod tvoji' ruku. Kako bilo tebi, tako će biti i tvom
patku.<br />
Tu je sad pogodba bila gotova, i momak odma' ode u kovačnicu. Tu
dvadeset jedan nakovanj, pa za dvadeset momci, al' na dlaku ko novi
kalfa, a jedan nakovanj je za kralja ostavljen. Odma' momak svoj
nakovanj i alat iz mišine, pa se uputio u poso. Zna i on iskovat, što
ovi još nisu vidili, al' bome tu svaki nakovanj izgleda ko rodna
njiva: ugrijano gvožđe je sime, a kad momci počnu kovati, gotov i
dobar rod. Pa još kad se stari kralj lati! Iskuje on i ružu od cvića,
pa se sve rumeni.<br />
Tako samo oni rade od ishoda sunca do mrknuća, a za zdilom svi
zajedno, pa i patak, al' i kraljeva 'ćer jedinica. A ta jedinica bila
lipa ko da je zora svaki dan u obraze ljubila, a sunce joj kosu
milovalo. Dorasla divojka za udaju, i kralj oglasi, da će je dati za
onog, ko iskuje klivku od zlata, ali da bude laka ko perje.<br />
Jedva to kralj razglasio, kad mu stiže u goste mlađi brat, koji
je imo kraljevinu u komšiluku. I u ovog kralja 'ćer jedinica,
mezimica, al' ko jaje jajetu slična jedinici kralja-kovača. Kad je
gost čuo kako stariji brat udaje 'ćer, razglasi sad i ovaj, da će
svoju 'ćer udati za onog, ko mu donese zlatnog patka.<br />
Kažu još obadva kralja:<br />
- Ostavit ćemo mi mladencima zlatnu kolivku i patka, ne triba to
nama. Mi ćemo samo da vikimo, kojiko koji mladoženja vridi!<br />
Diglo se sad mladoženja sa svi' strana, kad su udavače lipotice
na glasu, a koliko su lipe, nisu manje ni dobre ni vridne. Nije to
šala take dobre žene zapatiti, jer ništa na svitu ne vridi toliko, ko
dobro čeljade s kojim ćeš vik vikovati. Bilo je sad sijaset
mladoženja, koji u životu ruke radom nisu natrudili, al' se sad svi
dali, koji u kovače, koji u lovce. A dva kralja kažu:<br />
- Divojke će dobiti samo dvojica, al' će bar tu šta nji' naučiti pošten poso.<br />
Dabome, da su se prvi latiti posla kraljevi kovači, pa dan noć
kolivke iskivaju, a novi kalfa samo plugove kuje. Čudi se ono dvadeset
momaka, što se najmlađi kalfa ne laća posla, a ni ne primjećuju, da
ti' dana nema njegovog patka.<br />
- Ti se ne misliš ženiti?! - pitaju momci patkovog gosu.<br />
- Kako da ne mislim, kad ćemo se svi zajedno okućiti, - kaže on.<br />
- Kako to?! - čude se momci još više.<br />
- Uskoro će biti, pa ćete onda čuti i viditi, a sad me više ne pitajte, jer i da 'oću, ne smim vam ništa kazati.<br />
A ne može njim' reći, kad ga je patak učvrstio, da samo ćuti i
radi svoj poso, dok se on ne vrati od kuće. Kad su kraljevi
razglasili, kako će udati svoje ćeri, patak to veče reko momku:<br />
- To su divojke za nas. Našeg gose 'ćer će biti tvoja, njegovog
brata 'ćer moja. A ovo dvadeset momaka će biti moji šogori. I kaže
momku, da on samo i nadalje kuje plugove. Patak se to veče digne na
put i ode do svoji' sestara. Sedmi dan se vrati i donese tri torbe
zlatnog maška, što je napirčio od sestara. Kad su uveče svi zaspali,
patak razbudi svog pobratima i šapne mu:<br />
- Hajde, sad ćemo nas dvojica kovati zlatnu kolivku.<br />
Patak grije i drži zlatan mašak, a momak kuje, i kad zora na prag, a zlatna kolivka gotova.<br />
- Sad ti pođi do našeg gose, pa pridaj dar njegovoj 'ćeri, a ja ću u stopu za tobom do moje divojke.<br />
Odma' momak posluša, i kad je kralj-kovač uzo kolivku u ruke, od radosti je momka poljubio u obadva obraza.<br />
- Sinko moj, pa ovo je lakše od paperja, a lipo je, da bi se svaka tica pozlatila, koja bi na nju stala.<br />
Kako on to kazo, a vrata se otvore i na kolivku skoči momakov pobratim patak. Kako skočio, on se u zlatnog pritvorio.<br />
- Evo i mojoj ćeri jabuka, - obraduje se mlađi brat kralja-kovača.<br />
- A di je đuvegija? - zapita onda kralj-kovač.<br />
- Mora da je stidljiv, kad je osto napolju, - kaže mlađi kralj.<br />
- Nit je stidljiv, nit je osto napolju, - začuju oni na to glas.<br />
Pogledaju oni, ko to govori, al' tu đuvegije nema, pa će
vratima, a na patka ni ne gledaju, kad su sad svi na đuvegiju
ljubopitljivi. Nagrnu svi na vrata, al' ni prid vratima nikog nema.<br />
- Pa di je taj đuvegija, kad mu glas čujemo, a njega nema?!<br />
- Evo ga! - vikne onda patak i skoči svojoj divojki u krilo.<br />
- Ko, zar ti?! - začude se sad svi osim patkovog pobratima.<br />
- A šta se čudite?! Vi ste razglasili, - kaže sad patak svom
didi, - da će biti divojka onog, ko donese zlatnog patka. Ja sam došo
eto sam.<br />
- Kad si došo sam, ja ću se za tebe udati, - kaže na to divojka.<br />
Kako ona to izustila, a patak vatrenim kandžama očeše svoj
crveni oroz, i patak zine, a iz usta mu iskoči momak ni manje ni više
lip, neg' njegov pobratim.<br />
Sad je tu bilo veselja i veselja, pa obadva kralja pitaju, kako
je on to bio običan patak, pa zlatan patak i sad posto ovako lip
momak. Kaže on njima sve po redu.<br />
- Moj otac je bio kralj, al' ko što ste vas dvojica braća, kaže
kraljevima, - tako je imo i on jednog mlađeg brata. Pazio ga i mazio,
al' taj mlađi brat je bio zloban i nenavidan, pa u potaji smisli, da
mom ocu dođe glave i kraljevine. <br />
- Da to nije onaj pogani kralj, kod koga je moj otac bio sluga?! - zapita patkov pobratim.<br />
- Dobro pogađaš, - kaže momak-patak.<br />
I onda dalje ispripovida, šta je bilo. Ta pogana duša ode u
svit, da bajagi uči kovački zanat, a zapravo je pošo u svit, da nauči,
kako će svog rođenog brata stamaniti, samo da bi svoju lakomost
zasitio. A zloban je on bio na svog starijeg brata i zato, što je ovaj
imo sina i dvadeset lipi ćeri, a u njeg nikako poroda.<br />
Vrati se ta pogana duša kroz godinu u dvorac svog brata i odma'
se pofali, da je zapatio taku vodu s kojom može vola u panj pritvoriti,
drvo u kamen i druga čuda stvarati.<br />
- Samo me niko ne smi' gledati, kad ja s tom vodicom škropim, - kaže on još bratu, patkovom ocu.<br />
Odma' će on kralju i pokazati, šta zna i može, pa kralj i
kraljica i sva njegva dica krenu s ovim nesrićnikom u šumu. Jedva su
oni stigli u šumu, kaže njim' ova pogana duša, da se svi okrenu od
njega, pa će viditi čuda.<br />
Poslušaju oni njega, a on iza leđa poškropi sve nji', i svog
brata pritvori u 'rast, kraljicu u vitu jelu, a svu dicu u pačiće.
Utamanio on nji' al' je 'tio ostat i čisti' ruku. Niko mu ne može
kazati, da i' je ubio, al' u sebi je mislio ovako: 'rast i jelu će kogod
posići, il' će i' grom opaliti, a pačiće će valja koja lisica za vrat
ščepati. I još da bi mu duša bila mirnija, odnese pačiće svom kovaču
tamo u pustolinu, di je i patkovog pobratima otpravio, pa mu još
zabrani, da ni za živu glavu ne zakolje ni jednog.<br />
Uzo on sad i dvorac i kraljevinu svog brata, pa ga ni brige. Al'
nije on znao jedno: ako kogod tim pačićima pokloni svu svoju muku, bar
za tri misečeve mine, onda će se oni pritvoriti u zlatne, a ako se
koje od nji' oženi il' uda u kraljevski rod, onda će se svi spasiti.<br />
- Eto, - pokaže on onda na svog pobratima kovača, - on nam je
poklonio sav svoj trud, pa smo postali zlatni pačići, a ja sam dobio
za ženu kraljevsku 'ćer, i evo od pačića momak, a kod kuće moji'
dvadeset sestara sad već čekaju mladoženje.<br />
Sad je tu bilo veselja, pa se svi grle i ljube, a najviše dva
pobratima. Dva kralja bi odma' i svatove sazivali, al' će na to dva
pobratima:<br />
- I oni naši dvadeset drugova iz kovačnice će se zajedno s nama ženiti.<br />
- Da nam ne će biti šogori, - patkova divojka će.<br />
- Baš tako, - odgovori patak, - jer su moje sestre divojke baš
za nji' stvorene. A svatove ćemo zvati, kad i moji siroti roditelji
budu tu.<br />
Svima je to i pravo i drago, pa se obadva kralja i svi mladenci
skupe i odoše u patkovu kraljevinu. Tu je sad bilo radosti već kod
kovačeve kolibice. Kad su stari sluga i njegova baba vidili, kako
snaju vodi sin, njima srce umalo nije puklo od dragosti. A kad su
dvadeset kovački' momaka vidili, kake sestre ima patak, bome je i
njevim srcima bilo tisno u prsima. Sad su svi pošli do onog starog'
rasta i vite jele.<br />
Kad su oni stigli, a stari rast se orosio zlatnim suzama, pa mu
pukne najdeblja žila u panju, i iz nje skoči patkov otac zdrav i
ves'o. Kako on iskočio, a 'rast sav zasja, a kako i ne bi, kad je
posto zlatan.<br />
Odma' oni otrče i do vite jele. Zasuzi ona srebrnim suzama, i u
to i na njoj pukne najveća žila na panju, i iz nje iskoči zdrava i
vesela stara kraljica. Kako je kraljica svoju dicu zagrlila i
izljubila, sva se jela zasja, a kako i ne bi zasjala, kad je postala
srebrna.<br />
- A kuda ćemo sad? - zapita kralj-kovač.<br />
- U tvoje dvore, pretelju, - progovori prve riči patkov otac. -
Svetkovat ćemo, a ne ćemo se u radosti svetiti onoj nesrićim, mom crnom
bratu.<br />
Kako rekoše tako i učiniše, al' još nisu bili ni priko planine u
kojoj se sad sjao zlatni 'rast i srebrna jela, a ona crna duša već
dotrčala sa slugama. Udario sjaj čak do dvorca, pa je on potrčo na
svitlost ko mušica. Čim je stigo, vidio je, da je zlo za njega, al' je
prva kod njega lakomost. Odma' on vikne sluge, da siku zlatno i
srebno drvo. Poslušaju sluge, al' kako koji udari, sikira sklizne, a
varnice udaraju u oči. Kralj se malo nije zagušio od srdžbe, pa dovati
on sikiru, al' kad je udario, na 'rastu nisu varnice iskočile, već
crven plamen mu obavio glavu.<br />
Kad je onda bacio sikiru, do dvorca se ni zaustavio nije. Ode on kukajući, a svatovi sa planine poviču za njim:<br />
- Ej, nevoljo nenasita!<br />
Odoše sad oni, pa kad su se siti nasvatkovali, onda su se opet
latili svaki svog nakovnja, a žene preslica, i živili su u srići i
blagoslovu.<br />
Al' nije to potrajalo dugo. Onoj crnoj duši sad nije bilo mira.
Dan za danom se muva oko zlatnog rasta i srebrne jele, pa tumara okolo
po šumi i jedared naiđe i na buzdovan sluginog sina. Sad mu se klin
još više zabio u glavu, krene i u planinu, di je bio kadgod
devetoglavi zmaj. Nađe on tu kolibicu za najlipšim voćem na leđini, pa
će njoj. Pođe, al' jedared mu se noge usikle u zemlju, pa ni stope
dalje. Pogleda on, a prid njim zlatno pačije jaje. Odma' se on maši,
al' jaje ni da pomakne. Krene on okolo, al' i tu naiđe na jaje, i tako
sa sve četri strane. Što onaj buzdovan nije mogo niko živ pomakniti, to
ga nije ni čudilo, al' se bome grdno začudio, što ova jaja ne može ni
dignuti, a ni prići priko nji'.<br />
Buzdovan je pozno po nakovnju, pa mu se sad uvrtilo u glavu, da
su u svem ovom prsti sluginog sina. I odma' pošalje svog povirnog
čovika u pustolinu kod onog svog kovača. Kad je dozno, kako je taj kovač
prošo od sluginog sina, onda ovoj poganoj duši nije tribalo drugo
znamenje. Procunja on okolo i čuje, di je slugin sin i šta je od njega
postalo, al' bome čuje i to, kako mu je brat oživio sa svom čeljadi.<br />
Odma' on pošalje onom kralju, čiji je zet bio slugin sin, svog
povirljivog čovika s ovakom porukom: neka mu kralj-kovač za tri dana
odgovori, ko ima duži korak pivac il' riba. Ako odgovor ne bude kako
triba, on će udariti na kralja-kovača s velikom silom.<br />
Kod kralja-kovača baš bilo prelo, pa svi na okupu, ko što su
bili u svatovima. Dvadeset mlada, koje su bile zlatne patke,
namotavaju vunicu na svoje ranije zlatno tilo, žena njevog brata
namotava na zlatnog patka, a mlada sluginog sina namotava oko zlatne
kolivke. Ljudi, kad svrše poso, pomažu ženama, a starci ko starci. I
baš su bili tako na okupu, kad dođe poruka od one pogane duše.<br />
- Baš ne će da se smiri, ta nevolja nikaka, - kaže njegov brat, patkov otac. <br />
- Šta ćemo sad s njim?! - na to će kovač-kralj. - Bez nevolje
čovik da ima s njim nevolje. Name nije do kavge, a ako mu ne
odgovorimo, eto nam krvnika na pragu.<br />
Javi se u to slugin sin:<br />
- Ajde, da mu odgovorimo. Nek ga nosi andrak, šta da nam smeta prelu.<br />
- A šta ćemo mu odgovoriti?!<br />
- Šta?! Sitio se taj kako narod kaže: drugom u oku vidiš trna, a
sebi ni balvan. Misli on, da mi vodu imamo u glavi, pa se vode ne
ćemo ni sititi.<br />
- Kako to?! - začude se svi.<br />
- Tako, - na to će ko razgaljena glava slugin sin, - što ni pivac
nema duži korak od ribe, a ni riba od pivca, a i tako što pivac ima
duži korak od ribe, a i riba duži od pivca.<br />
Bome su sad sva čeljad pripazila na ovaj zamršen divan, a momak onda kaže i šta misli.<br />
- Evo, da mi tom mom crnom gosi ovako odgovorimo: metni pivca do
ribe u vodu, pa će riba imati duži korak, a izvadi ribu iz vode, pa
je metni na suvo do pivca, pa će pivac imati duži korak. <br />
Cilo prelo vidi, da je to tako, pa odma' taj odgovor i vrate onoj
poganoj duši. E, al' se prelo nije još ni razišlo, već je stigla i
druga poruka. Poslo onaj sad tri ždribeta, jedno od godine, drugo od
dvi, a treće od tri godine, al' sva tri jednaka ko tri jajeta. Ako mu
za tri dana ne kažu, koje je koliko lita, on će udariti velikom silom.
Opet se prelo pomutilo, al' se slugin sin nije dugo mislio, već kaže
svom didi:<br />
- Imamo l' mi babo, zobne slame od ove, lanjske i priklanjske godine?<br />
- Kako ne bi imali?!<br />
- No, onda će ždribad dati odgovor.<br />
Odma' momak ode na guvno, pa jedan naramak zobne slame od ove
godine, dva naramka od lanjske i tri naramka od priklanjske godine, pa
to lipo metne na ledinu. Onda pušti ždribad, a ono od jedne godine
odma' na naramak slame od ove godine, ždribe o dvi godine na lanjsku, a
ždribe od tri godine na priklanjsku slamu.<br />
Tako oni udare žig na svako ždribe i vrate i' natrag.<br />
Misle sad ljudi, da će onom dodijati nazlabanje, al' se ljuto
prevariše. Nisu za ždribad još ni zaboravili, a prid dvorac pade
buzdovan. Bacio onaj buzdovan i poručio, da će udariti velikom silom,
ako mu budzovan ne dobace natrag.<br />
- Možemo mi njega i malo dalje dobaciti, - nasmije se slugin sin i odma' se lati buzdovana.<br />
- Ne moraš dalje, - kaže na to patkov otac, - samo do njega, jer u ovo vrime on uvik puši lulu.<br />
- E, da mu dim ne bi nagrizo oči, onda ćemo baš po luli, -
nasmije se slugin sin i kad je onda zaušiljo buzdovan, za čas je onoj
crnoj duši izbio lulu iz usta i još sedam zidova na dvorcu.<br />
Onaj je po buzdovanu pozno sluginog sina i odma' poruči, da mu se
pošalje taj delija, koji je buzdovan vratio, jer će drugačije udariti
velikom silom.<br />
- E, sad je došlo vrime, da se vratimo rad tvog buzdovana, - kaže
momak-patak i skoči na noge. - Ne ćeš ić' sam, već ću i ja i moji'
dvadeset šogora s tobom.<br />
Naoružali se svi ko jedan, obukli se svi ko jedan, pa su nalik
ko jaje jajetu. Tako oni odoše do tog poganca. Dočeko on nji', pa bi da
zna, koje je slugin sin, al' štogod on zapita svi odgovore, štogod
naredi, da uradi njegov bivši kovački kalfa, svi ko jedan urade.<br />
Šta će on, već njim' u sobu sakrije svog sina, pa će taj priko
noći izvrebati koji je slugin sin. Nije to bilo ni teško, jer čim su
momci ostali sami, a slugin sin počo pripovidati, kako je tu kadgod
patio. Kako on rič izustio, a ruka ispod kreveta se pruži, pa mu osiće
skut. E, al' je tu ruku odma' i vidio momak-patak, pa onog ispod
kreveta i utamane ga ko gnjidu.<br />
Ujutro oni izašli prid ovog kralja poganca, a svakom momku osičen skut.<br />
Šta će kralj, već iznese prid nji' bili kruv za ručak, al' sladak kako se ritki nađe, pa pita:<br />
- Zašto je ovaj kruv tako sladak?! Ako mi odma' ne odgovorite, svima će vam kosti u podrumu istruniti.<br />
- Zašto?! To je bar lako pogoditi?! Možeš se čime većma zasladiti,
neg materinim mlikom?! Ovaj kruv je kaka dojilja zakuvala, pa joj
kaplo mliko u tisto, zato je tako sladak, - odgovori odma' slugin sin.<br />
- Ti se taj, kojeg ja tražim, - drekne kralj, pa poviče svoje ljude i sune na momka sabljom.<br />
Navali poganac, al' u to vikne i patak:<br />
- A ti si taj, kome nikad nije dosta tuđe nevolje, pa je i sebi vazda tražiš!<br />
Zgrabi one velike zdile vrilog mlika, u koje su kruv drobili, pa vikne na sluginog sina:<br />
- Pobratime, ja ću polivati, a ti suši!<br />
Odma' on i žbućne svom stricu vrilog mlika međ oči, a slugin sin
se maši u zapećak za svojim buzdovanom, pa kad je po pogancu udario,
odma' mu je desno rame odvalio. Kad je drugiput udario, na zemlju ga
prikovo, a kad je treći put zamanio, na buzdovanu ga je izno zajedno sa
dvanaest zidova.<br />
Buzdovan se nije ni zaustavio, dok ovoj crnoj duši ono malo kosti
nije stiro u zemlju baš na tom mistu, di je momak devetoglavog zmaja
spalio.<br />
I onda spale i sve dvore, da ni spomena ne bi ostalo tom mistu, di
je za nji' toliko nevolja nicalo, pa se svi zdravi i veseli vrate po
patkovog oca, dovedu natrag na njegovo ognjište i tu mu pod zlatnim
rastom i srebrnom jelom sazidaju nove dvore od zlatni cigalja.<br />
Tako su sad svi srićno i dugo živili, ljudi kovali, mlade vunicu
na zlatne patke namotavale, a starci ko starci žive još i sada, ako
nisu umrli; a ako su umrli, onda je iza nji' ostala ova pripovetka. </div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-54351064484126617612013-12-07T09:16:00.002-05:002013-12-07T09:16:17.056-05:00Виктор Франкл: Зашто се нисте убили? (2. део)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFkTPDXYio0qphrOVe6KIleKIzZp2ZWGIFE0jB8e08xyTcl9hFIdFWZKKVKXAPKUenJCL53JYY1Iy6iRri5msJ_pBPpFQ2e1jrE_8_HqOrmnd397vjixWfbutBKH8GHMdC7iyD2H_pASGB/s1600/smisao02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="146" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFkTPDXYio0qphrOVe6KIleKIzZp2ZWGIFE0jB8e08xyTcl9hFIdFWZKKVKXAPKUenJCL53JYY1Iy6iRri5msJ_pBPpFQ2e1jrE_8_HqOrmnd397vjixWfbutBKH8GHMdC7iyD2H_pASGB/s320/smisao02.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
ЛОГОТЕРАПИЈА КАО ТЕХНИКА<br />
Стварни страх (на пример од смрти) не може се обуздати тако што ћемо га
психодинамички интерпретирати; с друге стране неуротични страх (на
пример агрофобија) се не може излечити филозофским размишљањем.
Логотерапија је за такве случајеве развила посебну технику. Као
полазишну тачку узимамо стање које се код неуротичара често среће –
антиципирани (унапред очекивани) страх. За тај страх је карактеристично
да ствара управо оно чега се пацијент плаши. На пример, човек се плаши
да ће поцрвенети чим уђе у велику просторију пуну људи, заиста ће
поцрвенети.</div>
<div style="text-align: justify;">
Иронија је у томе да страх проузрокује оно чега се човек
плаши. Опет, иронично је и то да претерана намера спречава да се догоди
оно што се силно жели. <br />
На двострукој чињеници, да се због страха обистињује оно
чега се човек плаши и да хиперинтенција спречава оно што жели постићи,
логотерпија заснива своју технику парадоксалне интенције (обрнуте,
супротне намере). Том техником се пацијент који пати од фобија наводи
на то да пожели, макар, само на тренутак, управо оно чега се плаши.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<u>Пример:</u> Млади лекар је потражио од мене савет због
страха од знојења. Кад год се прибојавао знојења, тај антиципирани страх
је био довољан да се знојење заиста и појави. Да би се прекинуо тај
зачарани круг, саветовао сам му да у случају поновоног страха од
знојења, свесно одлучи да покаже људима, колико много може да се
озноји. За недељу дана дошао је са следећим извештајем: кад год је
сретао неког ко је изазивао страх од знојења, рекао би у себи: „Обично
сам се знојио четврт литре, сада ће из мене да исцури бар четири
литре!“ Резултат је био тај да се, пошто је од те фобије патио бар
четири године, од ње трајно ослободио у року од недељу дана.</div>
<div style="text-align: justify;">
Такав поступак претпоставља посебну способност човека да
се дистанцира (одвоји) од себе која се проналази у смислу за хумор. У
парадоксалној намери се стално примењује та базична способност
дистанцирања од самог себе. Тако се пацијент одваја од своје неурозе. У
складу са тим је тврдња Гордодна Олпорта: „Неуротичар који је научио да
се смеје на свој рачун, можда је на правом путу да загосподари собом,
можда је близу оздрављења.“</div>
<div style="text-align: justify;">
Парадоксална намера, додуше, није лек за сваку болест, али
је погодна за лечење опсесивно-компулсивних и фобичних стања, а
нарочито када се заснивају на антиципираном страху. Уосталом, то је
краткорочна терапија из чега, ипак, не треба закључити да се увек ради
само о привременим терапијским учинцима.</div>
<div style="text-align: justify;">
Што се правог узрока неуроза тиче, ако изузмемо стечене
елементе, било соматске или психогене, чини се да је најчешћи патогнеи
фактор такав ретроактивни механизам какав је антиципирани страх. На
неки симптом се одговара фобијом, фобија активира симптом, и симптом на
то појачава фобију.<br />
Сличан зачарани круг може се уочити и у
опсесивно-компулзивним случајевима у којима се пацијнет бори са идејама
које га прогоне, појачавајући при томе њихову снагу, јер притисак
изазива контра-притисак. И симптом стално јача. Чим пацијент престане да
се бори против својих опсесија и уместо тога настоји да их исмева
прилазећи им са иронијом тј. примењујући на њих парадоксалну намеру
зачаран круг се разбија, симптом слаби и коначно одумире. У срећним
случајевима, када нема егзистенцијалног вакуума којим се симптом
изазива и привлачи, пацијент ће не само успети да исмева свој
неуротични страх, него ће га коначно сасвим игнорисати. </div>
<div style="text-align: justify;">
Формирање зачараног круга се не разбија неуротичаревом
егоцентричношћу, самилошћу према самом себи или презирањем самог себе.
Кључ оздрављења је у превазилажењу (трансценденцији) самог себе.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
КОЛЕКТИВНА НЕУРОЗА<br />
Свако време има своју колективну неурозу и сваком је
времену потребна његова психотерапија којом ће се ухватити у коштац са
својом неурозом. Егзистенцијални вакуум, који представља масовну
неурозу нашег времена, може се описати као посебни облик нихилизма, јер
се нихилизам може дефинисати тврдњом да постојање нема смисла. Али, што
се тиче психотерапије, она се не може носити са таквим стањем ствари у
масовним размерама, ако се не огради од утицаја савремених трендова
нихилистичке филозофије; иначе ће она пре бити симптом те масовне
неурозе него њено излечење. Психотерапија не би само одржавала
нихилистичку филозофију, него би макар и против воље или несвесно,
преносила на пацијента нешто што је, у ствари, карикатура а не права
слика човека. </div>
<div style="text-align: justify;">
Без сумње, човек је ограничено биће и његова је слобода
ограничена. То није слобода од услова, већ слобода да заузме становиште
према тим условима... Човек није сасвим условљен и одређен
(детерминисан), већ он себе детерминише (одређује) – било тако што пред
условима попушта или се храбро одупире. Људско биће такође има слободу
да себе измени... Али, једно од главних обележја човекове егзистенције
је способност да се уздигне изнад тих предуслова и да их превазиђе.
Човек коначно превазилази и себе; људско биће је биће које себе
трансцендира.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
ПСИХИЈАТРИЈСКИ КРЕДО<br />
Не може се замислити ништа што би човека тако детреминисало
да остане без и најмање слободе. Стога делић слободе, ма колико био
мали, остаје и човеку у неуротичном или чак психотичном стању. Заиста
најдубље језгро личности није дирнуто чак ни у психози.</div>
<div style="text-align: justify;">
Неизлечиви психотични пацијент може да изгуби своју
друштвену корисност, а да ипак сачува достојанство људског бића. То је
мој психијатријски кредо!</div>
<div style="text-align: justify;">
У концентрационим логорима, тим правим заводима за
тестирање, посматрали смо своје другове и били сведоци да се неки
понашају као свиње, а други опет као свеци. У човеку се крију обе
могућности. Шта ће неко остварити зависи од његових одлука, а не од
услова.</div>
<br />
<div align="center" class="style1">
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=9EIxGrIc_6g" target="_blank">Интервју са Виктором Франклом - You Tube</a></div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-43460211328334364562013-12-07T09:14:00.000-05:002013-12-07T09:14:09.929-05:00Виктор Франкл: Зашто се нисте убили? (1. део)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7W2pzXBKIKI1CG-LQBw1MZ8koARi7PSzfrUjw-i6dXk6oOerRc5idZksMU_MdR4zoZjSPuUPm8AzHwEMsxNO7ooaPAjXLl1IGHuclDh6hzjG9IlcPfl8XN33HArrDzWwVVMwMWBztNXSJ/s1600/smisao.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7W2pzXBKIKI1CG-LQBw1MZ8koARi7PSzfrUjw-i6dXk6oOerRc5idZksMU_MdR4zoZjSPuUPm8AzHwEMsxNO7ooaPAjXLl1IGHuclDh6hzjG9IlcPfl8XN33HArrDzWwVVMwMWBztNXSJ/s1600/smisao.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Најбољу дефиницију ове врсте лечења дао је сам аутор рекавши: «У
логотерапији пацијент може да седи (не мора да лежи као што је случај
са психоанализом) и мора да слуша о стварима које је понекад непријатно
чути.» Другим речима логотерпаија је мање ретроспективна (мање
истражује прошлост пацијента) и мање интроспективна (мање испитује
његову свест) него што је то психоанализа.</div>
<div style="text-align: justify;">
У средишту логотерапије је будућност тј. задаци и смисао
које клијент треба да испуни у својој будућности. Истовремено,
логотерпаија уклања из средишта свести све облике зачараног круга и
ретроактивен механицзне, који имају велику улогу у настајању неуроза.
Тако се разбија типична егоцентричност неуротичара.</div>
<div style="text-align: justify;">
Према томе, колико год наведена дефиниција логотерпаије
може да делује импровизовано, тачна је у толико што се клијент изузетно
труди да не буде потпуно свестан својих животних задатака. Зато ће,
ако га логотерапеут учини свесним његових циљева, његовог животног
смисла, много допринети сагледавању његове неурозе и осталих
психолошких поремећаја.</div>
<div style="text-align: justify;">
Логос је гршка реч, која између осталог значи и смисао.
Логотерпаија се усредсређује на смисао човековог постојања и његово
тражење смисла. Настојање да се у животу пронађе смисао примарна је
мотивациона снага у човеку.</div>
<div style="text-align: justify;">
ВОЉА ЗА СМИСЛОМ</div>
<div style="text-align: justify;">
Човекова воља за смислом је примарни покретач у његовом
животу, а не пука секундарна рационализација његових нагонских потреба.
Тај смисао је јединствен и специфичан за сваког човека који треба да
га испуни да би задовољио своју потребу за смислом.</div>
<div style="text-align: justify;">
Свакако има случајева у којима је интересовање за смисао у
ставри прикривање унутрашњих конфликата, али то су изузеци од правила,
као на пример у случају лажног верника. Овде се ради о
псеудовредностима и оправдано их је разобличавати психодинамичком
интерпретацијом. Али то се разобличавање тј. откривање мора зауставити
чим се наиђе на оно што је у човеку аутентично и природно – на пример
на његову жељу за животом који је уједно могућ и има смисла. Свакако
морамо се чувати тенденције да са вредностима поступамо као да су израз
појединца. Напротив, сматрам да ми не измишљамо смисао своје
егзистенције, већ га напротив откривамо.</div>
<div style="text-align: justify;">
Али вредности не присиљавају човека, не гурају га, него га
привлаче. Тиме се, прећутно указује на то да је увек укључена човекова
слобода. Слободан човек бира да ли ће прихватити или одбацити понуду
тј. да ли ће понуђени смисао испунити или не.</div>
<div style="text-align: justify;">
Мора нам бити јасно да у човеку не може да постоји нешто
као морални нагон или чак религиозни нагон, као што говоримо да је
човек детерминисан основним нагонима. Човек никада није присиљен на
морално понашање. У сваком појединачном случају човек се одлучује за
морално понашање и не чини то да би удовољио свом моралном нагону, да
би му савест била мирна, него због позитивног циља на који се
обавезује, због личности коју воли или ради Бога. Ако би то радио само
да му савест буде мирна, постао би пример лицемерја и не би више био
морална личност. </div>
<div style="text-align: justify;">
ЕГЗИСТЕНЦИЈАЛНА ФРУСТРАЦИЈА <br />
Човекова воља за смислом може бити фрустрирана и тада се у
логотерапији говори о егзистенцијалној фрустрацији. Егзистенцијална
фрустрација се може пак развити у неурозу. За тај тип неурозе
логотерапија користи израз ноогена неуроза за разлику од психогених
неуроза.</div>
<div style="text-align: justify;">
Тражење смисла и вредности, код човека ће без сумње
пробудити унутрашње напетости и он нипошто неће остварити унутрашњу
равнотежу. Међутим, управо таква напетост је потребан предуслов
душевног здравља. За душевно здравље потребан је одређен степен
напетости, и то напетости између оног што је већ постигнуто и оног што
још мора да се уради тј. оног што већ јесмо и оног што треба да
постанемо... Човеку за здравље није потребна хомеостаза, већ напротив
стање тежње и борбе за циљ који је њега достојан.</div>
<div style="text-align: justify;">
ЕГЗИСТЕНЦИЈАЛНИ ВАКУУМ<br />
Егзистенцијални вакуум или једноставније речено
бесмисленост живљења је широко распрострањена појава. Будући да је
културним и технолошким развојем човек изгубио могућност да се влада
према инстинктима и ономе што је налагала традиција он се као нашао у
безизлазу и збуњен. Инстинкт му више не говри шта мора да ради, нити му
традиција говори шта треба да ради, па сад већ више не зна ни шта хоће
да ради. Уместо тога, он или жели да ради што раде други (конформизам)
или ради оно што други желе да ради (тоталитаризам). </div>
<div style="text-align: justify;">
Егзистенцијални вакуум се доживљава као стање досаде.
Невоља је у томе што доста људи не уме квалитетно да располаже својим
временом. Осим тога, постоје и различите маске иза којих се крије
егзистенцијални вакуум. Понекад се фрустрирана воља за смислом
компензује вољом за моћи и то у свом најпримитивнијем облику – тежњом
за новцем (среброљубљем). У другим случајевима, место фрустриране воље
за смислом заузима жеља за уживањем, па се тако егзистенцијална
фрустрација често решава сексуалном компензацијом. Зато се може
приметити да сексуални либидо узима маха нарочито у случајевима
егзистенцијалног вакуума.</div>
<div style="text-align: justify;">
Важно је напоменути да уколико се егзистенцјални вакуум
испуни и неуротични пацијенти ће тако бити спречени да поново упадну у
неуротично стање. Зато се логотерапија препоручује не само у
случајевима ноогене неурозе, већ и у случајевима психогене неурозе, а
нарочито у соматогеним неурозама.</div>
<div style="text-align: justify;">
СМИСАО ЖИВОТА<br />
Не треба тражити апстрактни смисао живота. Свако у животу
има своју специфичну мисију, да оставри конкртена задатак. У томе нико
не може да га замени и његов живот не може да се понови. Свако има
посебна задатак и шансу да га оствари.</div>
<div style="text-align: justify;">
Не пита човек за смисао живота, већ живот њему поставља
питања на која он треба да одговори. А на та питања може одговорити
једино ако одговара за свој живот тако што ће бити одговоран.
Логотерпаија у одговорности види праву суштину човекове егзистенције.</div>
<div style="text-align: justify;">
СУШТИНА ЕГЗИСТЕНЦИЈЕ<br />
То наглашавање одговорности изражено је категоричким
императивом логотерпаије: „Живи тако као да сада живиш по други пут, и
као да си први пут правио грешке које би и сада могао да направиш!“
Ништа не стимулише човеков осећај одговорности као то правило које га
наводи да замисли најпре да је садашњост већ прошла, и друго, да
прошлост сада може да се измени и поправи. </div>
<div style="text-align: justify;">
Улога логотерапеута се састоји у томе да прошири видике
пацијента тако да му читав спектар смисла и вредности постане видљив и
јасан. Логотерапија не намеће пацијенту никакве судове, јер се истина
намеће сама по себи и не треба јој посредник.</div>
<div style="text-align: justify;">
Наглашавајући да је човек одговорно биће које треба да
остварује потенцијални смисао сопстевног живота, желим да истакнем да
је аутентични смисао живота треба наћи у свету, а не толико у самом
човеку и његовој психи, јер човек није никакав у себе затворен систем.
Према томе, истински циљ живота се не може састојати у самооставрењу,
човекова егзистенција је, по својој суштини самопревазилажење
(аутотрансценденција), пре него самоостваривање. Другим речима,
самоостварење се не може постићи ако постане само себи сврха, већ се
једино може остварити као пропратни учинак самопревазилажења. </div>
<div style="text-align: justify;">
Симсао живота се непрестано мења и никада не престаје да
постоји. По логотерапији животни смисао се може остварити на три нивоа:
1) остварујући неко дело, 2) доживљавајући неку вредност, 3) трпећи.
Прва одредница је јасна сама по себи, друга одредница подразумева
тражење смисла у љубави.</div>
<div style="text-align: justify;">
СМИСАО ЉУБАВИ<br />
Љубав је једнини начин да схватимо друго људско биће у
најскривенијем језгру његове личности. Нико не може добро разумети
суштину друге особе, ако је не воли. Духовни чин љубави га чини
способним да уочи битне црте и особине вољене особе, и штавише да види и
оно што се у њој потенцијално скрива – што још није остварено, али се
може остварити. У логотерапији љубав сене схвата као пропратни учинак
сексуалних односа, већ као изражавање потпуног заједништва.</div>
<div style="text-align: justify;">
СМИСАО ТРПЉЕЊА<br />
Трећи пут изналажења смисла је трпљење. Кад год смо суочени
са неизбежним и нерешивим ситуацијама, када морамо да се суочимо са
реалношћу коју не можемо изменити, на примерм, са неизлечивом болешћу
као што је рак, који се не може оперисати тада нам се пружа последња
шанса да остваримо највећу вредност, да испунимо најдубљи смисао –
смисао трпљења. Изнад свега, важан је наш став према трпљењу тј. став
којим прихватамо трпљење. Другим речима, трпљење престаје то да буде,
када добије смисао, на пример, жртве.</div>
<div style="text-align: justify;">
Једно од главних начела логотерапије је да основна брига
човека није тражење задовољства и избегавање бола, већ тражење смисла у
животу. Зато ће човек бити спреман чак и да трпи уз услов да његово
трпљење има смисла. Разуме се да трпљење које није апсолутно нужно,
нема смисла – на пример рак који се хируршким путем може излечити.</div>
<div style="text-align: justify;">
Традиционална психотерапија настоји да човеку врати
способност за рад и нормалан живот, и логотерапија то свакако прихвата,
али иде и даље, тако да човек пошто је стекао способност неминовног
трпљења, нађе при томе смисао чак и свом трпљењу.</div>
<div style="text-align: justify;">
Неминовност патње се никада не може избећи. Прихватајући
тај изазов на храбро трпљење, живот има смисла до последњег даха.
Смисао живота је безуслован, јер укључује чак и смисао трпљења.</div>
<div style="text-align: justify;">
Тај крајњи смисао нужно превазилази човекове ограничене
интелектуалне способности. У том контексту, у логотерапији говоримо о
над-смислу. Од човека се не тражи, како уче неки егзистенцијални
филозофи, да подноси бесмисленост живота, већ пре да призна своју
неспособност да схвати безусловну смисаоност живота разумским појмовима.
„Логос“ је дубљи од логике.</div>
</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1091753049956087605.post-941960410148593582013-12-05T03:40:00.002-05:002013-12-05T03:40:55.623-05:00BOLESTI SRCA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div align="center">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-nRH5tmhKP8qkwCUW8HLBp3qYwXgoEe7D6tK21VFwT6-wwhPBWhgGffqaejiRYu-NbbFzSan51BAq7fdpqm4vKNk9O6WQqHIvn-eP5x7NR6EzNzmhveylch_fnPGFB4cV0hAjXEOfyE-t/s1600/srce.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="301" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-nRH5tmhKP8qkwCUW8HLBp3qYwXgoEe7D6tK21VFwT6-wwhPBWhgGffqaejiRYu-NbbFzSan51BAq7fdpqm4vKNk9O6WQqHIvn-eP5x7NR6EzNzmhveylch_fnPGFB4cV0hAjXEOfyE-t/s320/srce.jpg" width="320" /></a></div>
<div align="center">
<br /></div>
<div align="center">
<b>LUPANJE SRCA – PROBADANJE</b></div>
<div align="center">
<br /></div>
Pojavljuje se najčešće kod malokrvnih i telesno slabijih ljudi.<br />
Osnovni uzroci: preveliki duševni napor, oporavak posle teških bolesti i drugo.<br />
Simptomi: Poseban osećaj u predelu srca, potištenost i gušenje.<br />
Bolesnika hvata vrtoglavica, nesvestice, obliva ga hladan znoj. Posle napada bolesnik oseća
veliki umor. Obično nema drugih komplikacija.<br />
<b>ODOLJEN - VALERIANA OFFICINALIS</b><br />
Uzme se 2 kašike sitno iseckanog korena i prelije sa 400
grama hladne vode. Poklopi se i ostavi preko noći da se ekstrahuje.
Sutradan zagrejati do ključanja, kuvati još 2-3 minuta i ostaviti tako
poklopljeno da se hladi. Ohlađeno zasladiti medom i piti u toku dana
više puta po vinsku čašu. Piti u gutljajima.<br />
Na isti način se pripremaju i mešavine: SPECIES<br />
Uzeti u jednakim količinama matičnjaka (melissa
officinalis) odoljena i nane (mentha piperita), pa 2 kasike mešavine
popariti sa 400 grama vode.<br />
Uzeti po kašiku odoljena, nane, cveta gloga (crataegus
oxyacantha) i hajdučice (achillea
millefolium) i preliti sa 800 grama vode.
Uzeti po kašiku hajdučice, peršunovog lista, ploda
celera, nane i odoljena i preliti litrom ključale vode. Osim prva dva
čaja, ostala dva se piju u toku dana kao voda. Mogu se i zasladiti
medom.<br />
Uzeti po kašiku iđirota (acorus calamus), korena maslačka
(taraxacum officinale), lista i korena iseckanog peršuna, lavande
(lavandula vera) i nane. Preliti litrom ključale vode. Postupak je isti
kod pripreme, ali se pije po 200 grama nezaslađenog čaja pre obroka i
po 150 grama zaslađenog čaja posle obroka.<br />
Treba stavljati obloge od vode sobne temperature na predeo srca.<br />
1. ZAPALJENJE SRČANOG MIŠIĆA - MIOKARDITIS<br />
2. ZAPALJENJE UNUTRAŠNJE SRČANE OPNE - ENDOKARDITIS<br />
3. ZAPALJENJE SRČANE KESE - PERIKARDITIS<br />
Sve što je rečeno za lečenje nervoze srca o biljnim lekovima važi i za lečenje ovih oboljenja.
Pomoć i savet tražiti od kardiologa. Smeju se koristiti samo biljke blagog dejstva. Čajevi su
pomoćna terapija.<br />
MEŠAVINE: SPECIES<br />
Uzeti po kašiku korena vodopije (cichorium intybus),
cveta lavande, cveta srdačice (leonurus cardiaca) i korena odoljena
(valeriana officinalis).<br />
Popariti sa 800 grama vode i ostaviti poklopljeno 2 sata.
Procediti i piti po 200 grama pre jela, ostalo između obroka.<br />
Na isti način se priprema:<br />
Uzeti po kašiku lista masline (olivae folium), nane,
lista i cveta gloga (crataegus oxyacantha) i popariti sa 600 grama
vode.<br />
Zatim po kašiku lista masline, lista i cveta gloga i
lista matičnjaka (melissa officinalis) popareno sa 600 grama vode.
Postupak isti.<br />
Po kašiku cveta zove (sambucus nigra), odoljena, hajdučke
trave (ochillea millefolium) i
kamilice (matricaria chamomilla), popariti sa 600 grama
ključale vode, ostaviti poklopljeno 2 sata, procediti, dodati sok od 2
limuna, a zasladiti medom po želji. Piti po 200 grama pre obroka.<br />
Posle upotrebe čajeva nastupiće znojenje. Telo prebrisati, naročito predeo oko srca, gazom
natoopljenom u razblaženo sirće (preći nekoliko puta).<br />
Uzeti po kašiku nane, breze (betula alba), peteljki od trešanja (avii stipites). Priprema se kao
prethodni.<br />
Oko 9 sati i oko 17 sati treba staviti obloge od
razblaženog sirćeta na predeo srca i na stomak i držati po 1 sat.<br />
VINO: U litar belog vina dodati 60 grama lista ruzmarina i
20 grama matičnjaka. Flašu zatvoriti i držati u toploj sobi 20 dana.
Procediti i uzimati po 50 grama pre jela. Uz to piti i čaj: Po kašiku
matičnjaka (meliss officinalis), lavande, morača (foeniculum vulgare).
Priprema se kao prethodni.<br />
Uzeti po kašiku odoljena, nane, ploda morača i 2 kašike bosiljka.<br />
Već je više puta naglašvano da se sve biljke isitne i
izmešaju pre upotrebe. Izručiti u litar ključale vode. Ostaviti
poklopljeno 2 sata. Procediti i piti po 150 grama nezaslađenog čaja pre
jela i po 150 grama zaslađenog čaja posle jela.<br />
Ovi su čajevi pokazali dobre rezultate kod endokarditisa.<br />
Kod perikarditisa dobre rezultate su dali sledeći čajevi:<br />
Po kašiku lista mirođije, peršuna, cveta ili ploda gloga,
odoljena popariti sa 600 grama ključale vode, ostaviti pokiopljeno 2
sata, procediti i piti po 200 grama pre obroka.<br />
Zatim po kašiku bosiljka (ocimum basilicum), rute (ruta
graveolens) srdačca (leonurus cardiaca) i imele (viscum album).
Priprema se kao prethodni.<br />
<div align="center">
<b>NEUREDNO NAPAJANJE SRČANOG MIŠIĆA - SRČANA KAP ILI INFARKT</b></div>
Ova bolest nastaje usled hroničnog oštećenja srčanih
(koronarnih) arterija. Posledica je delimičan zastoj u napajanju
srčanog mišića. Vremenom dolazi do prekida i do potpunog krvotoka u
jednoj grani srčane arterije tzv. Začepljenje. Posledica je nastajanje
srčane kapi ili infarkta.<br />
Simptomi: Oseća se snažan bol u predelu srca, iznenadan i dugotrajan. Traje pola sata do
nekoliko sati. Za bolesnika su najopasnija prva 24 sata.<br />
Deo srca koji nije dobio krv propada i umire. Na tom
mestu se stvara ožiljak u toku 6 nedelja posle srčanog udara. Tek onda
bolesnik sme da ustane.<br />
<b><u>Prva pomoć:</u></b> Bolesnika izuti i
staviti mu noge u vruću, slanu vodu. Tako će sav višak krvi iz srca i
okoline da se slije u noge. Na predeo oko srca staviti hladan oblog od
vode iz česme, sobne temperature.<br />
Čaj koji pije treba da bude zaslađen i mlak:<br />
Uzeti 2 kašike cveta i lista ploda gloga, po kašiku
srdačice (leonurus cardiaca) i odoljena
(valeriana officinalis). Popariti sa 600 grarna vode,
blago kuvati poklopljeno još oko pola sata. Ostaviti oko 1 sat
poklopljeno da se ohladi. Procediti i zasladiti medom. Piti svaki sat
po 100 grama.<br />
Uzeti po 2 kašike lista masline i po kašiku imele i
matičnjaka. Popariti sa 600 grama ključale vode, ostaviti poklopljeno 2
sata, procediti, zasladiti medom, piti svaki sat po 100 grama.<br />
Na isti način priprema se i sledeći čaj:<br />
Uzeti 2 kašike lista masline, po kašiku nane i lavande.<br />
Uzeti 3 kašike lista masline i po 2 kašike srdačice i majkine dušice.<br />
Izručiti u 1,2 1itre kipuće vode, ostaviti poklopljeno 2 sata, procediti i piti zaslađeno u toku dana.<br />
<div align="center">
<b>KOD NEPRAVILNOSTI U RITMU SRCANIH OTKUCAJA – ARITMIJA</b></div>
Uzeti po 20 grama biljke dan i noć (viola tricolor),
misli se na poljsku biljku, cveta lipe i gloga i matičnjaka (melissa
officinalis), po 10 grama hmelja (humulus lupulus) i ruzmarina.
Isitniti biljke i izmešati, pa 2 kašike smese popariti sa 400 grama
hladne vode, poklopiti i ostaviti preko noći. Sutradan zagrejati do
ključanja, kuvati 2-3 minuta, takođe poklopljeno i tako ostaviti da se
ohladi, procediti i zasladiti medom i piti u toku dana više puta vinsku
čašu.<br />
Na isti način se priprema i čaj:<br />
Po 30 grama srdačca (leonurus cardiaca) i steže (potentilla anserina) i matičnjaka (melissa
officinalis) i 10 grama odoljena (valeriana officinalis).<br />
<div align="center">
<b>GRČ SRCA - ANGINA PEKTORIS</b></div>
Simptomi: Stezanje i gušenje u prsima. Napad dolazi zbog
napora i uzbuđenja. Bol obično
počinje u predelu srca, iza prsne kosti. Širi se u obe
ruke i u vrat. Uobičajeno je da traje kratko, oko 5 minuta, retko duže.<br />
Srčani mišić se nedovoljno snabdeva kiseonikom, jer su
krvni sudovi zakrečeni, zbog toga je i protok kroz njih je oslabljen.<br />
Bolovi su često toliko jaki da bolesnik oseća strah od smrti.<br />
Treba izbegavati: alkohol, pušenje, uzbuđenje i svaki telesni i duševni napor.<br />
Bolesnici uzimaju lekove koji šire krvne sudove, pa se preporučuju i trave koje imaju takvo
dejstvo. To je dopunska terapija.<br />
Uzeti po 25 grama matičnjaka, rutvcie (ruta graveolens)
majkine dušice i nane. Isitniti i tri
supene kašike preliti sa pola litre hladne vode poklopiti
i ostaviti preko noći pa sutradan zagrejati i kuvati 3-4 minuta. Kad
se ohladi, procediti i zasladiti medom. Piti u toku dana umesto vode.<br />
Na isti način se priprema:<br />
Po 30 grama steže (potentilla anserina) i po 15 grama
matičnjaka, srdačca (leonurus cardicaca), timijana (thymus vulgaris) i
trava veremnjače (calamintha officinalis).<br />
Po kašiku dobračice (glechoma hederacea), gloga, majkine
dušice, grčke deteline (trgonella graecum foenum) i ploda morača
(foeniculum vulgare).<br />
Popariti sa litrom vode, ostaviti poklopljeno 2 sata.
Piti po 150 grama proceđenog, a nezaslađenog pre jela i zaslađenog
posle jela.<br />
Na isi način se priprema:<br />
Po 2 kašike gloga i po kašiku lavande, srdačca i nane.<br />
Po 2 kašike odoljena, po kašiku nane, srdačca, matičnjaka, kičice i ploda morača.</div>
Право Словоhttp://www.blogger.com/profile/14961194300109187437noreply@blogger.com0